{"id":5,"date":"2011-08-08T16:45:23","date_gmt":"2011-08-08T16:45:23","guid":{"rendered":"http:\/\/togs.biz\/josip\/?p=5"},"modified":"2011-12-31T21:59:08","modified_gmt":"2011-12-31T20:59:08","slug":"olujni-dir-po-istri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/lazic.info\/josip\/post\/olujni-dir-po-istri\/","title":{"rendered":"Olujni \u0111ir po Istri"},"content":{"rendered":"

Produ\u017eeni vikend je bio idealna prilika za posjetiti Istru. Zna\u010di imam 3 dana, \u0161ator i motor bez zadnje ko\u010dnice. Gu\u0161t je nazaobilazan.<\/p>\n

<\/p>\n

Dan 1<\/h3>\n

Produ\u017eeni vikend zbog slavljenja Oluje je preda mnom, a Ivana opet radi. I ja bih trebao raditi, ali nekako me Istra vu\u010de jo\u0161 od kad smo ju trebali obi\u0107i prije godinu dana. Parenzana mi je zanimljiva otkad sam pro\u010ditao Lurkerov izvje\u0161taj<\/a> koji je i\u0161ao prije to\u010dno 3 godine trasom desetlje\u0107ima nefunkcionalne pruge Parenzane. Vi\u0161e o povijesti Parenzane mo\u017eete prona\u0107i u njegovom izvje\u0161taju, kao i na http:\/\/www.parenzana.net<\/a><\/p>\n

Zna\u010di odluka je pala – posao stavljam u drugi plan, mjenjam ulje u motoru, tovarim \u0161ator i u petak ujutro kre\u0107em starom cestom prema Karlovcu. Valjda sam bio zami\u0161ljen kada sam u Karlovcu fulao skretanje za Rijeku i krenuo prema Splitu. Negdje kod Slunja mi je postalo jasno da ovako vi\u0161e ne mo\u017ee i da ako \u017eelim do\u0107i u Rijeku, moram i\u0107i cestom prema Rijeci. U Slunju, nakon dobrog ob\u017ederavanja pizzom, skre\u0107em na cestu prema Josipdolu. Sama cesta je prelijepa, ali preuska za dvosmjerni promet pun turista. Valjda ih GPS usmjeri na ovu cestu tercijarne va\u017enosti. Iz Josipdola idem prema Ogulinu i Vrbovskom.<\/p>\n

Negdje uz put vidim da \u0160vabe stoje i gledaju prema dolini – dive se ovom izleti\u0161tu. Imaju se \u010demu i diviti, do\u0111e mi \u017eao \u0161to me \u010deka jo\u0161 dosta ceste, a rado bih se spustio dolje, ra\u0161irio \u0161ator i do\u010dekao sutra.<\/p>\n

\"\"

Jezerce<\/p><\/div>\n

U Rijeku sti\u017eem nakon 6 sati truckanja, \u0161to je debelo previ\u0161e, \u010dak i za penzi\u0107a kao \u0161to sam ja. Mislim, nisam penzioner, ali mi mnogi ka\u017eu da vozim kao dida koji je jednom nogom u grobu, a drugom dr\u017ei papu\u010dicu gasa. Na U\u010dku kre\u0107em starom cestom, a iza sela Veprinec se odvajam na makadamsku cestu koja prelazi preko cijele U\u010dke. Lijep makadam, vidim da se \u010dak i zbunjeni turisti vozikaju, vjerojatno GPS i shortest trip opcija \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"

Pogled na Rijeku<\/p><\/div>\n

\"\"

None<\/p><\/div>\n

\"\"

None<\/p><\/div>\n

Zaboravio sam kupiti vode, obi\u010dno ne skre\u0107em na makadamske ceste bez da imam makar jednu bocu. Ostao sam par puta \u017eedan u \u0161umi, pa sam se nau\u010dio pameti (odnosno nisam). O\u017eednio sam, a vode ni za lijek, sunce pr\u017ei, a meni se u\u010dini da vidim ure\u0111eni izvor uz cestu. Odli\u010dno! E pa ne, jer to nije izvor, nego sveti\u0161te. Kasnije \u0107u sku\u017eiti da je Istra iznimno su\u0161na, a sela su pravljena gdje je bilo vode. Bunara gotovo da i nema, potoka isto. Prije se uglavnom skupljala ki\u0161nica i to je bio jedini izvor pitke vode.<\/p>\n

\"\"

Izvor iz kojeg ne izvire voda<\/p><\/div>\n

Dalje makadamska cesta vozi do sela Ra\u010dja Vas, odnosno Bosne u Malom, kako je selo opisala gospo\u0111a kojoj je bilo zanimljivo gledati kako ja zate\u017eem lanac u centru sela. Svijet je malen, gospo\u0111a je nekada \u017eivjela u Slavoniji, pa smo brzo na\u0161li zajedni\u010dki jezik. Napajam se vodom, i tra\u017eim nekoga tko zna postoji li cesta preko brda do Prapo\u0107a, a onda i do Ro\u010da. Ka\u017ee jedan \u010dovjek da ima cesta i da \u010desto motori idu tim putem, ali da je to samo za ekstreme. Pa kud ekstremi, tu i ja!<\/p>\n

\"\"

Grda cesta<\/p><\/div>\n

Nakon par kilometara dosta grde kozje staze i nekoliko skretanja u \u0161umi gdje sam uglavnom birao stranu puta koja ide prema dolje, izlazim na cestu.<\/p>\n

\"\"

Nisam siguran gdje sam, ali to me ne smeta. Vrijeme je odli\u010dno, ceste su fenomenalne, uske, zavojite, bez prometa. Uspijevam do\u0107i do vrata Europe, pa se okre\u0107em i idem prema Buzetu.<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled na Buzet<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

\"\"

Pogled na Buzet<\/p><\/div>\n

U Buzetu se odr\u017eavaju susreti oldtimera, koji ba\u0161 daju lijep \u0161tih Starom Gradu. Znao sam da \u0107e Istra biti lijepa, ali nisam ni o\u010dekivao da \u0107u biti ovoliko odu\u0161evljen. U starom dijelu grada se stvarno \u017eivi, zna\u010di to nije onako samo za \u0161minku, nego u svakoj ku\u0107i zaista netko \u017eivi, a tako je i u svim ostalim gradovima. Svaki grad i gradi\u0107 ima tu staru jezgru. O selima da i ne pri\u010dam, sela su \u010desto 3 ili 4 ku\u0107e, a ima ih makar 5 puta vi\u0161e nego je na karti ucrtano. Ceste koje su na karti, nosio sam kartu Hrvatske u mjerilu 1:500 000, te jednu samo Istre u mjerilu 1:200 000 i svejedno nema pola cestica ucrtano.<\/p>\n

\"\"

Stari grad Buzet<\/p><\/div>\n

\"Stari<\/a>

Stari grad Buzet<\/p><\/div>\n

\"\"

Oldtimer<\/p><\/div>\n

\"\"

Ulice starog grada Buzeta<\/p><\/div>\n

\"\"

Stari grad Buzet<\/p><\/div>\n

\"\"

Stari grad Buzet<\/p><\/div>\n

\"\"

Stari grad Buzet<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled sa starog grada<\/p><\/div>\n

Sljede\u0107a postaja je najmanji grad na svijetu – Hum. O ovom gradi\u0107u sam ne\u0161to \u010duo jo\u0161 u osnovnoj \u0161koli, ali od tada nisam ni bio u Istri, \u0161to je \u0161teta. Istra je tako blizu, a ja 17 godina nisam kro\u010dio na istarsko tlo. Alejom Glagolja\u0161a sam do Huma stigao oko 19 sati. Mislio sam podi\u0107i \u0161ator negdje u blizini Huma, ali sam zaboravio da je Hum najmanji grad na svijetu, te da se na razgledanje Huma ne mo\u017ee potro\u0161iti 2 sata. \u010cak i uz najbolju volju, pu\u017eevim korakom cijeli grad se mo\u017ee pre\u0107i u 2 minute. Pravim jo\u0161 jedan krug oko grada, ali to je jo\u0161 2 minute. Ah, ni\u0161ta idem onda dalje, \u0161ator \u0107u podi\u0107i negdje drugdje.<\/p>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum, najmanji grad na svijetu<\/p><\/div>\n

\"\"

Hum u Istri, \u017eeljezni\u010dka postaja<\/p><\/div>\n

\"\"

Ako me se ne\u010dim mo\u017ee namamiti, to je onda tabla koja pokazuje na makadamsku cestu. Pa i da ispod table pi\u0161e kako cestu \u010duva troglavi zmaj ja bih skrenuo.<\/p><\/div>\n

\"\"

Nakon par skretanja na makadamu i jo\u0161 par na asvaltu zavr\u0161avam u ne\u010dijem dvori\u0161tu<\/p><\/div>\n

\"\"

Istra i lijepe cestice<\/p><\/div>\n

Polako, ali sigurno nabadam cestice prema Pazinu u koji sam se dokoturao taman na Gastro ve\u010der. I\u0107a, pi\u0107a u izobilju, tako da punog \u017eeluca mogu krenuti u no\u0107 i tra\u017eiti mjesto za sklapanje \u0161atora.<\/p>\n

\"\"

\u017dganci, iako sam gotovo siguran da ih Istrijani tako ne zovu<\/p><\/div>\n

Izbor pada na cestu prema Kr\u0161ikli, gdje skre\u0107em s ceste u polje i parkiram \u0161ator kraj lova\u010dke \u010deke. Negdje oko 23 sata me bude svjetla oko \u0161atora. Koji qrtz! Lovci do\u0161li na \u010deku i sad mi spominju najbli\u017eu rodbinu jer im smetam. Jedan me ho\u0107e potjerati, a meni se ba\u0161 i ne sklapa \u0161ator, pa dr\u017e’ nedaj kao pustit \u0107e oni mene na miru. Nakon ovog doga\u0111aja sam lo\u0161e do nikako spavao.<\/p>\n

Dan 2<\/h3>\n

Jutru je trebala cijela vje\u010dnost da svane, a kad je sunce kona\u010dno razbilo oblake razvla\u010dim \u0161ator na \u010deku da se osu\u0161i, pa se pakiram i kre\u0107em prema Kr\u0161ikli<\/p>\n

\"\"

Su\u0161enje \u0161atora nakon jutarnje rose<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled na Butoniga jezero<\/p><\/div>\n

\"\"

Istra je poznata po starim crkvama<\/p><\/div>\n

\"\"

i starim ku\u0107ama<\/p><\/div>\n

Iz Kr\u0161ikle se sputam u selo Ki\u0161i\u0107i i sve mi se \u010dini da se mo\u017ee nekako preko Butoniga jezera do Ka\u0161\u0107erge. Pitam jednog dida jel se mo\u017ee kako do Ka\u0161\u0107erge poprijeko. Ma mo\u017ee sinko, samo idi ovom cestom<\/em>:<\/p>\n

\"\"

Samo pravo, ka\u017ee dida, ne mo\u017ee\u0161 fulati<\/p><\/div>\n

\u010cekaj, dida, jesi siguran? Ba\u0161 tom cestom, koja izgleda kao da njom nitko nije pro\u0161ao od kad su se Rimljani povukli. Da, samo tom cestom, nema\u0161 problem. Ajd dobro, krenem ja cestom koja je dijelom blatna kalju\u017ea, pa onda kamena cesta, pa opet malo trave i tako koji kilometar. Naravno, svako malo je neko grananje na cesti, ali sve mi se \u010dini da je svejedno koji put odabrao, jer ionako svi vode do jezera.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Butoniga jezero je najve\u0107e jezero u Istri (ja bih rekao i jedino), a iz njega se gotovo cijela Istra napaja vodom. Potpuno je zabranjeno kupanje, ribarenje, a i prilazak jezeru. Jedino \u0161to su table s upozorenjima stavljene na prilaznu cestu, dok sam se ja spustio iz \u0161ume.<\/p>\n

Iz Ka\u0161\u0107erge idem za Zamask, odakle se mo\u017ee vidjeti Motovun.<\/p>\n

\"\"

Zamask<\/p><\/div>\n

\"\"

Na putu prema Motovunu<\/p><\/div>\n

\"\"

Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Meni bi netko trebao objasniti da se motor ne parkira na mokroj livadi<\/p><\/div>\n

Gu\u0161tam se kao malo dijete kad dobije sladoled. Ceste su jedna bolja od druge, svako malo stajem ne\u0161to slikati, a iako stalno gledam u kartu lutam kao da sam bez karte. Istra nije kao Ukrajina gdje ako se krivo skrene sljede\u0107ih 200km nema skretanja. Ovdje svakih par kilometara ima kri\u017eanje i gdje god da skrenete negdje \u0107ete do\u0107i, a od tamo se opet mo\u017ee negdje do\u0107i. Nema onog osje\u0107aja – ups, pa ja sam na krivom putu. U Istri nema krivog puta.<\/p>\n

\"\"

Na putu za Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Motovun<\/p><\/div>\n

Nakon razgledavanja Motovuna idem na razgledavanje Parenzane, koja kre\u0107e iz Vi\u017einade i prva dionica je Vi\u017einada – Motovun. Moram re\u0107i da je Parenzana isklju\u010divo pje\u0161a\u010dko\/biciklisti\u010dka staza, zna\u010di zabranjeno za motore\/aute\/traktore. Zna\u010di, ja sam i\u0161ao Parenzanom pje\u0161ice.<\/p>\n

\"\"

Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Vi\u017einada<\/p><\/div>\n

\"\"

Start Parenzane<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Jezerce<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Jedan od tunela<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

Od svih tunela najzanimljiviji mi je bio tunel Motovun – neosvijetljen je. Toliki mi je gu\u0161t bio i\u0107i kroz neosvijetljen tunel da sam i\u0161ao par puta. A tek ti\u0161ina i mrak kad sam ugasio motor. Jeza!<\/p>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

Jedan od osvijetljenih tunela na Parenzani<\/p><\/div>\n

\"\"

Nit je most, nit tunel<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

Pred Umagom<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Parenzana<\/p><\/div>\n

\"\"

Solana<\/p><\/div>\n

Trasom Parenzane sti\u017eem do Savudrije i sama Parenzana nakon nekih 60km zavr\u0161ava na HR-SLO granici. Dio od Vi\u017einade do Buja je odli\u010dan, samo na trenutke prekinut asvaltom, ali nakon Buja je vi\u0161e asvalt, manje makadam. Na nekim mjestima je bio problem prona\u0107i tablu koja pokazuje gdje treba skrenut iza Parenzanu, umalo sam odustao od tih zadnjih par kilometara trase. Ne mogu se po\u017ealiti na Parenzanu, lijep je osje\u0107aj provesti se tom cestom. Jedino bi bolje bilo provesti se tim vlakom, jer pogled sa velikog dijela trase puca na dolinu ispod. Mogu zamisliti starog \u0107iru kako puf\u0107e penju\u0107i se uz strmu prugu, dok s lijeve strane pogled puca na sela ispod.<\/p>\n

Vra\u0107am se do Umaga i idem se malo okupati u moru. Zadnji puta sam se br\u0107kao u slanoj bari prije 10 godina i ne mogu re\u0107i da mi nedostaje. Ipak, idem se malo osvje\u017eiti. I \u0161ta bude kad Slavonac u\u0111e u o\u0161trim kamenom poplo\u010dano more? Pa razbije noge :). Super, dosta mi je mora za sljede\u0107ih 10 godina, pa idem skoknuti do Italije. Skupljam limenke Coca-Cole i do sada sam skupio limenke iz 18 razli\u010ditih zemalja, pa kad sam ve\u0107 blizu Trsta da pokupim talijansku Colu. Slovenci, kakvi ve\u0107 jesu, su napravili 10km nekakve brze ceste prema Italiji i sad tamo napla\u0107uju vinjete. Ja im za vinjetu lovu ne dam, makar ne od kad su mi uzeli 15\u20ac za vinjetu kad sam i\u0161ao do Graza i onda sku\u017eio da su isto tako napravili par km autoputa i veselo na\u0161tancali vinjete, pa neka raja kupuje. Dobro je netko prokomentirao – sekira ih to \u0161to im putnici dr\u017eavu koriste kao WC dok idu prema pravom odredi\u0161tu. Trst je ogroman industrijski grad i jedva sam se sna\u0161ao kad sam poku\u0161ao na\u0107i put prema nazad. Nekako nabadam GP Kozina i u RH ulazim blizu Buzeta po debelom mraku. Smje\u0161taj sam prona\u0161ao blizu sela Sovinjak, na livadi koja nije bezrazlo\u017eno posijana djetelinom kao ostatak zemlje okolo. Naravno, na ovoj livadi umjesto djeteline raste ogromno kamenje koje \u0107e ravnati moju ki\u010dmu i bubrege tokom sljede\u0107ih nekoliko sati. Cijelu no\u0107 je nedaleko od \u0161atora svirao neki radio, odnosno stalno su se mije\u0161ale stanice. Doslovno, cijelu no\u0107 je iz kukuruza dopirala mje\u0161tavina \u0161u\u0161tanja, ve\u010dernjih vijesti i glazbe. Mislio sam da je netko parkirao auto u mrak, pa obavlja odre\u0111ene radnje, ali za\u0161to slu\u0161ati ‘Vijesti u pono\u0107’ prilikom snubivanja mlade fure\u0161tkinje!? Neka, razbijat \u0107u glavu sutra, sad je na redu spavanac.<\/p>\n

Dan 3<\/h3>\n

Za razliku od ju\u010der, danas je jutro svanulo oko 6 sati, kao i prili\u010di kolovozu, pa sam u 7 ujutro spreman za pokret.<\/p>\n

\"\"

Bu\u0111enje pokraj Sovinjaka<\/p><\/div>\n

Prije kretanja moram razrije\u0161iti misteriju cjelono\u0107ne glazbene podloge. Radio svira kao da netko svako malo promijeni stanicu, tako da sam ujutro malo slu\u0161ao Seku Aleksi\u0107 i njen bezvremenski hit Aspirin, pa je i\u0161lo Hladno pivo, a kao vrhunac je bio Eric Sardinas. Sardinas je odli\u010dan blues majstor, ali nije ba\u0161 lik kojeg radio postaje pu\u0161taju na nedeljno rano jutro. Ne budi lijen, odem do izvora milozvuka.<\/p>\n

\"\"

Vesela pono\u0107na muzika iz kukuruzi\u0161ta<\/p><\/div>\n

Netko se dosjetio jadu i spojio radio na akumulator i ostavio u kukuruzima, valjda da tjera ptice i stra\u0161i ove \u0161to kampiraju na livadi pokraj. Ona ptica koju ovo potjera zaslu\u017euje biti gladna.<\/p>\n

Za danas i nemam neki plan, jedino trebam do\u0107i do nekog grada i kupiti flastere (nisam ponio prvu pomo\u0107, big mistake!), kako se \u010dini ignoriranje ne poma\u017ee prilikom zalije\u010divanja koju sam poderao ju\u010der na o\u0161trom kamenu. Pore\u010d mi je najbli\u017ei, pa idem tamo.<\/p>\n

\"\"

Pogled<\/p><\/div>\n

\"\"

Jo\u0161 jedan pogled na Motovun<\/p><\/div>\n

\"\"

Jezerce<\/p><\/div>\n

\"\"

Pore\u010d<\/p><\/div>\n

Nakon doru\u010dka u Pore\u010du kre\u0107em prema ku\u0107i, skoro je podne i mene ljubav prema hladnom tu\u0161u tjera da krenem prema ZG, no to ne zna\u010di da treba odmah sko\u010diti na glavnu cestu i samo gas, nego biram ne-glavne ceste i to redom kroz: Pore\u010d – Vrsar – Sv. Lovre\u010d – Kringa – Sv. Petar u \u0160umi – \u017dminj – Laginji – Zajci – Gologorica – Paz – Vranja.<\/p>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

Jo\u0161 malo makadama<\/p><\/div>\n

\"\"

Kri\u017e<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

Jezerce<\/p><\/div>\n

\"\"

Jezerce<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

Sad ostaje jo\u0161 popeti se na U\u010dku i zapi\u010diti ku\u0107i, a sve to bez zadnje ko\u010dnice koja je odlu\u010dila prdnuti u rosu.<\/p>\n

Zaklju\u010dak nakon 3 dana i 1000 km je – u Istru se sigurno vra\u0107am.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Produ\u017eeni vikend je bio idealna prilika za posjetiti Istru. Zna\u010di imam 3 dana, \u0161ator i motor bez zadnje ko\u010dnice. Gu\u0161t je nazaobilazan.<\/p>\n

Continue reading<\/a><\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-5","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-djirevi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}