{"id":42,"date":"2011-07-22T22:05:00","date_gmt":"2011-07-22T21:05:00","guid":{"rendered":"http:\/\/togs.biz\/josip\/?p=42"},"modified":"2012-05-27T13:00:21","modified_gmt":"2012-05-27T12:00:21","slug":"suplji-zub","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/lazic.info\/josip\/djirevi\/suplji_zub_2011","title":{"rendered":"Operacija “\u0160uplji zub”, do Kijeva i nazad"},"content":{"rendered":"

U subotu 2.7.2011., smo sjeli na Yamahu Tenere tip 1VJ iz 1987. godine i odlu\u010dili \u0161ta \u017eelimo posjetiti, a nakon \u0161to vi\u0161e od pola zaplaniranih znamenitosti nismo vidjeli (Srebrenica, sjeverni dio Transalpine, 100km makadama po Rumunjskoj, 4. reaktor \u010cernobilske elektrane, Sobibor,…), sku\u017eio sam da nismo puno bolji od grupe TNT, pa eto ideja nazvati putopis “\u0160uplji zub”.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

<\/p>\n

! upozorenje modema\u0161ima i onima s ograni\u010denim bandwidthom – ova stranica sadr\u017ei oko 40MB slika !<\/small><\/p>\n

\"\"<\/a>

Kako je \u0111ir izgledao (klikni za punu veli\u010dinu)<\/p><\/div>\n

Yamahu je za put pripremio makazica, nosa\u010de bisaga je napravio majstor Joza iz Bukovlja, nosa\u010d velike Louisove tobe sam napravio sam od komada daske 40x25cm i znam da me makazica<\/a> i clox<\/a> mrze zbog toga. Da sam cloxa pitao on bi to napravio od8mm prekaljenog \u010delika, dok bi makazica savjetovao leguru titana i Chuck Norrisovih suza. Ja sam se odlu\u010dio za dobrostaro drvo. Lijevu bisagu sam negdje posijao, pa sam na njeno mjesto stavio veliki MZ ruksak koji je stvarno odli\u010dnoodradio posao. Treba napomenuti i bisage za rezervoar koje je napravila Ivana po mojim planovima i koje su nas spasileproblema s nedostatkom mjesta. Svaka bisaga ima oko 5 litara i u njih su smjele i\u0107i samo mekane stvari koje svakodnevno trebaju. Prvi dio putopisa preska\u010dem (Bosna i Srbija), jer ga je Ivana ionako napisala bolje nego ja; Polazak iz pera Ivane B.<\/a>, zapravo kad malo bolje razmislim Ivana je bolje napisala cijeli putopis, slobodno bacite pogled http:\/\/svartberg.org\/putopis\/svartobyl<\/a>.<\/p>\n

Rumunjska, dan 4<\/h3>\n
\"\"

Tre\u0107i dan<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cetvrti dan<\/p><\/div>\n

Nakon 3 dana lotanja po Bosni i Srbiji dokopali smo se Rumunjske i \u0161to se mene ti\u010de putovanje je tek po\u010delo. Prelazak na Rumunjsku stranu je pro\u0161ao OK za nas, ali je trajao preko nekoliko sati za sve ostale putnike u limenim kantama na 4 kota\u010da. Naime, rumunjski policajac nam je mahnuo da slobodno obi\u0111emo kompletnu kolonu preko HE \u0110erdap i uputio nas prema slobodnom grani\u010daru. Prije nego smo krenuli uglavnom sam dobio informacije kako je Rumunjska zemlja sirotinje, lopova i lo\u0161ih cesta. To se ispostavilo kao istina, barem u dijelu Rumunjske koji grani\u010di sa Srbijom. Druga pri\u010da koju sam \u010duo je kako je Rumunjska jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima se mo\u017ee do\u017eivjeti istinska divljina. Rumunjska je zemlja koja se o\u010dito puno izgradila u zadnje vrijeme, tako da su im sve glavne ceste svije\u017ee asvaltirane, moteli, hoteli i privatni apartmani su na svakom koraku, \u0161to mi govori da su prepoznali kako su Transilvanijske Alpe odredi\u0161te za mnoge turiste. Naravno, uvijek se mo\u017ee na\u0107i makadamskih cesta i lo\u0161ih asvaltnih cesta, ali to je po sekundarnim pravcima po Rumunjskoj. Sve, ali ba\u0161 sve, glavne ceste po kojima smo pro\u0161li su imale odli\u010dan asvalt i ono jo\u0161 bitnije imale su odli\u010dnu horizontalnu i vertikalnu signalizaciju. Planinske ceste koje u\u017eurbano asvaltiraju se rade po PS-u – betoniraju se mjesta gdje su mogu\u0107i odroni zemlje i kamena, prave se kanali za odvod vode,…Naravno, u siroma\u0161nom dijelu Rumunjske (podunavlje uz granicu sa Srbijom) se mo\u017ee nai\u0107i na ovakav grad:<\/p>\n

\"\"

Siroma\u0161ni dio Rumunjske<\/p><\/div>\n

\"\"

Siroma\u0161ni dio Rumunjske<\/p><\/div>\n

Benzinske u tom kraju su o\u010daj, kompresor za zrak sam tra\u017eio punih 150km, tj. na\u0161ao samga tek kada smo do\u0161li do grada Targu Jiu. Na rijetkim benzinskim pumpama koje imaju kompresor za zrak, redovno je barometar pokvaren, tako sam na jednom benzinskoj pumpi napumpao zadnju gumu na 2.5 bar, dok je ne drugoj pumpi barometar pokazao 3.7 bara. Za sljede\u0107e putovanje obavezno kupiti d\u017eepni barometar. Prvo spavanje u Rumunjskoj smo odradili par kilometara od granice, u Or\u0161ovi u dvori\u0161tu naizgled napu\u0161tenog motela. Nakon bu\u0111enja krenuli smo prema B\u0103ile Herculaneu gdje smo se trebali odvojiti na cestu 66A. Sam grad B\u0103ile Herculane je kao iz nekog drugog vremena, prilazimo gradu kroz stambenu \u010devtrt, to su ogromne oronule kockaste zgrade, cesta je vi\u0161e lo\u0161 makadam nego asvalt, psi lutalice na svakom \u0107o\u0161ku, a sme\u0107a ima vi\u0161e nego pasa lutalica. Zanimljivo je da taj grad poku\u0161ava biti turisti\u010dko odredi\u0161te, jer se ponad grada nalazi nacionalni park i 7 izvora ljekovite termalne vode. Sam centar grada i nije tako stra\u0161an, ali taj prilaz gradu je bio filmski.<\/p>\n

\"\"

Ova tabla nam je pomrsila ra\u010dune<\/p><\/div>\n

Cesta 66A je na maps.google.com ozna\u010dena kao prohodna, a googlanjem sam saznao da je to iznimno lijepa makadamska dionica kroz nacionalni park Valea Cernei i vodi prema gradu Vulcan. Stvarno stanje je da je cesta zatvorena jer se asvaltira, \u010ditam kako su rumunjski cestari tu cestu planirali asvaltirati davne 2008. godine, ali su im se usprotivile zelene udruge. Izgleda da su uspjeli pokolebati zelene i zapo\u010deti asvaltiranje. Odlu\u010dili smo nei\u0107i tom cestom, nego nastaviti cestom 67D prema gradu Baia de Arama, te kasnije Targu Jiu.Tek smo u Targu Jiu smo uspjeli prona\u0107i autokartu Rumunjske, pa gledamo u kartu i pitamo se kamo dalje.<\/p>\n

\"\"

Karta, ou jeah!<\/p><\/div>\n

Prvotni plan nam je bio do\u0107i u grad Petrosani, pa oti\u0107i do jezera Vidra gdje bismo prespavali, pa se ujutro provozati slavnomcestom 67C aka. Transalpinom. Ali kako nam je taj plan propao idemo odmah do sela Novaci iz kojeg kre\u0107e Transalpina. SeloNovaci je po\u010detak bogatog, odnosno, bogatijeg dijela Rumunjske. Selo je o\u010dito turisti\u010dka meka tokom skija\u0161ke sezone.Napajamo se hranom, pi\u0107em i sladoledom i gledamo prema brdu na koje uskoro kre\u0107emo. Vrijeme je lijepo, ali obla\u010dno. Ivanaje u svoj putopis stavila puno slika same Transalpine, a ja \u0107u se osvrniti na \u010dinjenicu kako je do prije koju godinu ovo bila makadamskacesta i sigurno je bila puno zanimljivija. Ljepota same planine je nepromijenjena, ali je o\u010dito nestala ona divljina okojoj je AnteK pri\u010dao nakon \u0161to se vratio iz Rumunjske. Kod sela Ranca se intenzivno gradi dvadesetak motela, ne zezamse, kompletno jedno turisti\u010dko mjesto je u izgradnji. Sama Transalpina je dosta prometna i kompletna je prohodna, unato\u010dznaku koji \u0107e vas do\u010dekati.<\/p>\n

\"\"

Nemojte da vas ovaj znak zabrane zbuni, cesta je prohodna<\/p><\/div>\n

Znak je tu jer su konstantni radovi na cesti koja se o\u010dito voli uru\u0161iti u ponore, pa je na nekim dijelovima dovoljno uskada mo\u017ee pro\u0107i samo jedan auto.Dok smo jo\u0161 bili na sun\u010danom dijelu Transalpine stajemo malo naslikavati se i diviti seprirodi, ja iskori\u0161tavam priliku pa provijeravam razinu ulja \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"

Provjera ulja na 2000 mnv<\/p><\/div>\n

\"\"

Ivana poku\u0161ava pomaziti polu-divlje konje<\/p><\/div>\n

\"\"

Malo poziranja \ud83d\ude42<\/p><\/div>\n

\"\"

Sve ovo su novonapravljeni hoteli\/moteli<\/p><\/div>\n

Nakon naslikavanja na visoravni kre\u0107emo na pravi uspon prema prijevoju Urdele na 2228 mnv.<\/p>\n

\"\"

Transalpina<\/p><\/div>\n

\"\"

Transalpina<\/p><\/div>\n

\"\"

Transalpina<\/p><\/div>\n

\"\"

Transalpina<\/p><\/div>\n

\"\"

Transalpina<\/p><\/div>\n

\"\"

Transalpina<\/p><\/div>\n

Na vrhu vjetar, magla i zima. Moja procjena je da nema vi\u0161e od 5\u00b0C, no ostavljam mogu\u0107nost da sam ja zimogrozan. Pogledkoji puca na ostatak planine je fenomenalan i stalno se mijenja, jer vjetar dovla\u010di i mi\u010de oblake pred na\u0161im o\u010dima. Spu\u0161tanje na svjevernu stranu je popra\u0107eno jakim vjetrom i maglom.<\/p>\n

\"\"

Transalpina<\/p><\/div>\n

Zbog zime i jakog vjetra bez puno stajanja idemo prema jezeru Vidra koje je o\u010dito vidjelo i boljih dana, jer vodostaj je dosta nizak, a hotelikoji su izgra\u0111eni oko jezera su napu\u0161teni, neki su poluzavr\u0161eni. Tu nas hvata mrak i ki\u0161a, pa smo se sparkirali prednekim motelom\/lova\u010dkim domom gdje smo \u017eicali gazdu \u0161ibice (koje sam ja, krele, zaboravio kupiti), lo\u017eimo vatru, su\u0161imo sei idemo spavati.<\/p>\n

\"\"

I tako je Prometej otkrio vatru<\/p><\/div>\n

Rumunjska, dan 5<\/h3>\n
\"\"<\/a>

Peti dan<\/p><\/div>\n

\u0160ator smo podigli na otprilike 1300mnv, \u0161to bi zna\u010dilo hladne no\u0107i, a hladan beton na kojem je bio \u0161ator mi nije pomogaoda se ne sko\u010danim tokom no\u0107i, zato ujutro nije bilo izle\u017eavanja u vre\u0107i , nego rano ustajanje i jutarnje razgibavanje, terazgledanje okolice umjetnog jezera Vidra nastalog 1970. godine kao akumulacijsko jezero za hidroelektranu Ciungeta.Jezero je ogromno i definitivno lijep\u0161e izgleda u rano, suncem obasjano jutro, nego u ki\u0161om isprano predve\u010derje.Spakirali smo se i kre\u0107emo cestom 7A prema gradi\u0107u Voineasa, gdje se opskrbljujemo gorivom i potrebnim namirnicama zadoru\u010dak. Cesta je manjim dijelom makadam i vodi kroz guste borove \u0161ume. Prizori su lijepi, nama se nikud ne \u017euri, jerodustali smo od posjete sjevernoj strani Transalpine, jerbo imamo crve u guzici koji ka\u017eu da se danas mora vidjetiTransfagara\u0161an. Tko sam ja da se suprotstavljam crvima.<\/p>\n

\"\"

Na putu za Voineasu<\/p><\/div>\n

\"\"

Na putu za Voineasu<\/p><\/div>\n

\"\"

Lagani doru\u010dak u centru Brezoija<\/p><\/div>\n

\"\"

Krave na cesti se sla\u017eu s nama, treba samo lagano \ud83d\ude42<\/p><\/div>\n

Nismo se kotrljali cestom ni 2 sata, kad evo lijepog potoka uz cestu, iako je prijepodne sunce je upr\u017eilo, a kako smo mipametniji popu\u0161tamo suncu i stajemo u hladovinu uz potok\/rijeku. Spavanje u \u0161atoru ima svoje mane – nedostatak higijene\u0161to mo\u017ee biti kobno na ovim ljetnim vru\u0107inama. Pogotovo meni jer sam ponio samo 2 para ga\u0107a sa sobom, pa radim dnevnurotaciju \u017euto sprijeda, kafeno straga<\/em>, ali kako je ve\u0107 dosta dana pro\u0161lo imam osje\u0107aj da \u0107u uskoro moratizarotirati kompletno pa pre\u0107i na kafeno sprijeda. Hladni brdski potoci u takvim situacijama poma\u017eu mom ku\u0107nom bud\u017eetukoji ka\u017ee da nema kupovanja rezervnih ga\u0107a do Kijeva + \u0161to po ljetnim vru\u0107inama stvarno dobro do\u0111e malo hla\u0111enja u potoku.<\/p>\n

\"\"

Odmaranje<\/p><\/div>\n

\"\"

Odmaranje<\/p><\/div>\n

\"\"

Rumunjska je puna konja, ne\u0161to kao Ma\u0111arska. Ka\u017eu da su Ma\u0111ari jedna od nacija koja najvi\u0161e \u0161tuje konje. \u010cini mi se da suRumunji odmah iza njih.<\/p><\/div>\n

\"\"

Rumunjski konji<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

\"\"

Osim hrpe konja u Rumunjskoj \u0107ete primjetiti hrpu motorista, ali isklju\u010divo stranaca. Nisam siguran jesam li vidioi jedan motor s rumunjskim tablicama?<\/p><\/div>\n

Rumunjska je o\u010dito meka za motoriste i nije to bez razloga. Priroda je prelijepa, glavne ceste odli\u010dne, sporedne cesteuglavnom lo\u0161e, ali to ih \u010dini jo\u0161 zanimljivijim.Nakon Brezoia idemo prema gradu Ramnicu Valcea gdje se napajamo i prejedamo u lokalnom McDonaldsu. Znam, kakvi smo mi toamerikanizirani snobovi da jedemo u Mac-u? Hebiga, ja sam ljubitelj socijalizma koji smatra da su pizza, cola i sendvi\u010diiza\u0161li iz raja :)Ivana i ja smo jo\u0161 uvijek pod dojmom serije Game of Thrones i glavnog glumca kojem nitko ne zna ime, ali zna da jeglumio Boromira u tamo nekim filmovima B produkcije na koje se pali pola poznatog i tre\u0107ina nepoznatog svemira – naravnogovorim o Boromiru. E sad, jesu Rumunji gledali iste filmove ili je to ime u njihovoj tradiciji nisam uspio saznati, alievo par primjera gdje se ime spominje:<\/p>\n

\"\"

Boromir<\/p><\/div>\n

\"\"

Boromir<\/p><\/div>\n

\"\"

Boromir<\/p><\/div>\n

Vozimo se lagano prema gradu Curtea de Arge\u0161 iz kojeg kre\u0107e, po mi\u0161ljenju ekipe iz Top Geara, najlijep\u0161a cesta u Europi -Transfagara\u0161an. Cesta je gra\u0111ena izme\u0111u 1970. i 1974. godine jer je jedan od zadnjih europskih diktatora Nikolaj\u010cau\u0161esku, vidio Rusiju kao prijetnju, pogotovo nakon \u0161to je Rusija 1968. godine odlu\u010dila napasti \u010ceskoslova\u010dku. Na\u0161ao samnegdje da je cesta, izme\u0111u ostaloga, trebala biti odgovor kraljevskoj odnosno narodnoj cesti Transalpini, odnosno trebalaje biti jo\u0161 lijep\u0161a od te ceste. Zanimljivo je da je u vrijeme gradnje Transfagara\u0161ana Nikolaj \u010cau\u0161esku bio miljeniknaroda, ali kako se on \u017eestoko suprostavio Ruskoj okupaciji \u010ceskoslova\u010dke zapad ga je vidio kao dobrog saveznika uhladnoratovskom prepucavanju, te on od zapada posu\u0111uje 13 milijardi dolara. Novce iskori\u0161tava za industrijski napredakzemlje, ali nakon \u0161to je uvidio da je novce posudio, a ne dobio, odlu\u010dio ih je vratiti po hitnom postupku, te u sljede\u0107ihdesetak godina dovodi Rumunjsku na rub propasti, ali i uspjeva u potpunosti podmiriti vanjski dug. To mu nije punopomoglo i nakon revolucije 1989. godine kada njega i \u017eene Elenu policija hvata i predaje vojsci koja ih po kratkompostupku osu\u0111uje na smrt streljanjem.Sam gradi\u0107 Curtea je prelijep, pa stajemo da se malo odmorimo prije nego krenemo na planinu Fagara\u0161, a u trgovini nalazim pi\u0107e koje tra\u017eim ve\u0107 godinu dana iuvjeren sam da \u0107u nakon \u0161to ga popijem kona\u010dno postati najbolji igra\u010d Starcrafta u bron\u010danoj ligi \ud83d\ude42 Mountain Dew je pi\u0107ekoje je Mike ‘Husky’ Lamond pio kad je pravio legendarni sleepless commentary nakon kojeg je krenuo kult Pylo the Pylona(http:\/\/pylothepylon.com) uz obavezno slu\u0161anje Pylo pjesme http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=DJ4XpUKjtgk<\/a>.<\/p>\n

\"\"

Mountain Dew<\/p><\/div>\n

Nata\u010demo se Mountain Dewom i napucani \u0161e\u0107erom kre\u0107emo prema Transfagara\u0161anu. Do samog lijepog dijela Transfagara\u0161anatreba prvo pro\u0107i kraj hidroelektrane i jezera Vidraru, ali i jedno desetak kilometara o\u010dajno lo\u0161e ceste pune \u0161to rupa. Tko voli lo\u0161e ceste neka se po\u017euri, jer radovi su u tijeku i taj dio ceste \u0107e biti sre\u0111en.<\/p>\n

\"\"

Pun gas prema Fagara\u0161 planini<\/p><\/div>\n

Prije Fagara\u0161 planine nailazimo na table koje upu\u0107uju na 1480 stepenica i Poienari tvr\u0111avu u kojoj je slavni Vlad III Tepe\u0161 (Drakula) povremeno obitavao. A \u0161ta je 1480 stepenica zamladost kakvu ja i Ivana gajimo? U punoj ratnoj opremi kre\u0107emo optimisti\u010dno prema gore.<\/p>\n

\"\"

Ovdje sam jo\u0161 uvijek disao na plu\u0107a<\/p><\/div>\n

\"\"

Poienari fortress<\/p><\/div>\n

Dobra stvar je \u0161to nakon svakih 500 stepenica ima odmori\u0161te sa klup\u010dicom \ud83d\ude42 Nakon \u0161to odradite sve stepenice \u010deka vasimprovizirani poljski WC i baja koji napla\u0107uje ulaz, te prodaje magnete\/razglednice\/sva\u0161ta ne\u0161ta. Ulaz nije skup, tako damoje cicija\u0161ko srce ostaje netaknuto, dok sam plu\u0107a ionako izdahnuo na tisu\u0107itoj stepenici, pa od tada di\u0161em na \u0161krge.Sam dvorac nije ni\u0161ta spektakularno, ali mi je iznimno drago da smo oti\u0161li do gore. Ima ne\u0161to u osje\u0107aju da si savladao1480 stepenica. Onda se taj osje\u0107aj izgubi kad shvati\u0161 da put prema dolje ne ide vodenim toboganom, nego preko tih istih 1480 stepenica \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"

Poienari fortress<\/p><\/div>\n

\"\"

3000 stepenica kasnije dokazujem sam sebi da sam mu\u0161ko i da mogu upaliti motor na kurblu<\/p><\/div>\n

U nekih 10 minuta koliko smo se odmarali nakon spu\u0161tanja s tvr\u0111ave cestom je pro\u0161lo sigurno 20 motora, \u0161to ho\u0107e re\u0107i da je Transfagara\u0161an poprili\u010dno popularno moto odredi\u0161te. A sad samo gas prema vrhu, dosta je zezanja.<\/p>\n

\"\"

Na putu za Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Na putu za Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

Najlijep\u0161i dio ceste po\u010dinje na ~1600mnv kada \u010deljust pada do poda pri pogledu na brdo koje stoji ispred vas. Ovdjeprestaje bilo kakvo zavrtanje gasa i vozimo se tek toliko brzo da motor ne krepa u 2. brzini. Usta ne zatvaramo do ulaskau tunel koji nas \u010deka pri vrhu.<\/p>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transfagara\u0161an<\/p><\/div>\n

\"\"

Na kraju puta stoji tunel<\/p><\/div>\n

Na slikama se vidi kako je sunce krenulo zalaziti, a oblaci su se krenuli spu\u0161tati. Tko nam je kriv kad smo tako kasnodo\u0161li gore.<\/p>\n

\"\"

S druge strane tunela je gusta, gusta magla<\/p><\/div>\n

Pod cijenu da ispadnem \u0161onjo moram re\u0107i da nisam entuzijasti\u010dan spu\u0161tati se dolje po ovakvoj magli, pa idemo pogledatikoliko ko\u0161ta soba u hotelu na samom vrhu Transfagara\u0161ana. Hmm, tra\u017ee 400kn za nas dvoje, bojim se da cicija pobje\u0111uje\u0161onju u meni, pa kre\u0107emo prema dolje. Ve\u0107 se spustio lagani mrak, zima o\u0161tri zube na mojim ljetnim rukavicama, a kako jeIvani – ni ne pitam. Nakon nekoliko serpentina uspjevamo se spustiti ispod oblaka, pa spust postaje malo lak\u0161i, sad \u010dakvidimo vi\u0161e od metar ispred sebe, tako da se isplati izvaditi fotoaparat.<\/p>\n

\"\"

Pogled na sjevernu stranu Fagara\u0161 planine<\/p><\/div>\n

Smje\u0161taj nalazim odmah podno Transfagara\u0161ana u privatnoj ku\u0107i koja je imala natpis Zimmer frei. Ka\u017ee \u010dovjek da ima sobepo 80, 100 i 120 lei, reko daj najjeftiniju. Parkiram motor u dvori\u0161tu, tu\u0161 i spavanac bez pri\u010de za laku no\u0107.<\/p>\n

\"\"

Motor je bio siguran u dvori\u0161tu<\/p><\/div>\n

Rumunjska, dan 6<\/h3>\n
\"\"<\/a>

\u0160esti dan<\/p><\/div>\n

Jutro je svanulo i trebamo odlu\u010diti kamo dalje – pada jednoglasna odluka da se vra\u0107amo na Transfagara\u0161an i idemo ponovnooku\u0161ati sre\u0107u u nadi da danas ne\u0107e biti maglovito vrijeme na vrhu. Naravno magle je ponovno bilo, ali to nas nijesprije\u010dilo da jo\u0161 jednom po\u0111emo cijeli Transfagara\u0161an, spustimo se na ju\u017enu stranu, okrenemo i vratimo se nazad. Zna\u010dikompletnu cestu smo pro\u0161li 3 puta i nije mi ni najmanje \u017eao. Svakom bih preporu\u010dio istu stvar. Najlijep\u0161i dio ceste jeionako dosta kratak, pa ne ko\u0161ta ni novaca ni vremena pro\u0107i ga nekoliko puta. \u010citao sam savjete kako je bolje cestu pro\u0107ismjerom jug-sjever, ali odgovorno tvrdim kako je najbolje cestu pro\u0107i iz oba smjera.<\/p>\n

\"\"

Transf\u0103g\u0103r\u0103\u0219an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transf\u0103g\u0103r\u0103\u0219an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transf\u0103g\u0103r\u0103\u0219an<\/p><\/div>\n

\"\"

Transf\u0103g\u0103r\u0103\u0219an<\/p><\/div>\n

\"\"

Ispod Transf\u0103g\u0103r\u0103\u0219anskih oblaka<\/p><\/div>\n

\"\"

Potok koji gotovo slobodnim padom te\u010de niz Fagara\u0161 planinu<\/p><\/div>\n

\"\"

Transf\u0103g\u0103r\u0103\u0219an<\/p><\/div>\n

\"\"

Iza mene je jezero koje navodno lijepo izgleda, mi to nismo mogli vidjeti<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled koji puca s ove pozicije je nevjerojatan<\/p><\/div>\n

\"\"

Transf\u0103g\u0103r\u0103\u0219an<\/p><\/div>\n

Kasno sam vidio da ima \u017ei\u010dara iz koje se mo\u017ee razgledavati sjeverna strana Fagara\u0161 planine, malo mi je \u017eao \u0161to se nisami\u0161ao provozati \u017ei\u010darom \ud83d\ude41<\/p>\n

\"\"

\u017di\u010dara nad Fagara\u0161 planinom<\/p><\/div>\n

Nakon \u0161to smo se spustili s planine do\u010dekalo nas je lijepo vrijeme<\/p>\n

\"\"

Nakon 100km zavojitih puteva, dobro do\u0111e malo ravnice<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

\"\"

Na ovoj slici je bitno primjetiti da imam torbu na le\u0111ima<\/p><\/div>\n

\"\"

Torbe vi\u0161e nema \ud83d\ude41<\/p><\/div>\n

Stajemo tankati na prvoj benzinskoj i sku\u017eim kako nemam ruksak na le\u0111ima, o\u010dito sam ga posijao kad smo stali zadnji put utrgovini. Ostavljam Ivanu na benzinskoj, a ja sti\u0161\u0107em gas koliko ide i vra\u0107am se prema toj trgovini. Pri 150km\/h uskacesta postaje jo\u0161 u\u017ea, ali sad me boli \u0111on za miliciju i njihove radare – u toj torbi su nam putovnice. Sti\u017eem predtrgovinu i vidim da torbe nema, neka baka sjedi ispred, poku\u0161avam joj objasniti jel vidjela moju torbu, ali ona ne dajeznakove \u017eivota. Pitam u birtiji – nitko ni\u0161ta ne ku\u017ei. Ulazim u trgovinu i \u017eena odmah s ulaza ka\u017ee “Ruksak!”. Reko tolutko, pri\u010daj! Ka\u017ee da je policajac uzeo ruksak i oti\u0161ao je nekom makadamskom cestom prema centru sela. OK, pi\u010dim premacentru sela i pronalazim policijsku stanicu, a u njoj je i moj ruksak. Uh, ovo je bilo blizu, ali imali smo sre\u0107e, ovajput puno vi\u0161e nego pameti. Vra\u0107am se na benzinsku, jedem slavljeni\u010dki sladoled nakon kojeg nastavljamo prema Bra\u0161ovu.<\/p>\n

\"\"

Pred Bra\u0161ovom<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Na gornjoj slici se vidi tipi\u010dna nova rumunjska cesta. Zebra je uredno ozna\u010dena, putokazi detaljni i jasni s brojevimacesta, crvenom bojom na cesti su ozna\u010deni dijelovi prije zebre, prije raskr\u0161\u0107a,…Negdje uz put smo vidjeli prelijepu crkvu sagra\u0111enu od drveta i tu treba primjetiti da se spominje rije\u010d ‘Biserica’<\/p>\n

\"\"

Biserica ortodoxa, ajmo tamo<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Shaormu i epsko krkanje tom hranom \u0107u presko\u010diti, Ivana je je to lijepo opisala ovdje: Rumunjska by Ivana<\/a><\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Ovakve table stoje na ulazu u gotovo svako selo, rekao bih da su Rumunji ponosni \u0161to su dio EU<\/p><\/div>\n

I onda Ivana vidi turisti\u010dku tablu za neku Bisernicu u brdu, a ja naravno ne mogu da odolem nego odmah gas u brdo. I prvoje cesta postala makadam, pa iz makadama u d\u017eombu, pa iz d\u017eombe se cesta pretvorila u potok. Reko silazi mala da okrenem pilu u potoku pa idemo nazad.<\/p>\n

\"\"

Poku\u0161aj okretanja motora u potoku<\/p><\/div>\n

\"\"

Neslavno zavr\u0161eno okretanje u potoku<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Pretovaren motor i nezgodan kamen u potoku i evo mene na podu. Motor je dovoljno te\u017eak da ga ne mogu mrdnuti, pa prvo moram skinuti dio prtljage, dok planinska voda pomje\u0161ana s gorivom koje curi iz rezervara natapa lijevu bisagu… Nakon \u0161to sam uspio izvu\u0107i motor iz potoka vadim stvari iz lijeve bisage i sku\u017eim vre\u0107icu s 5 ga\u0107a koje su sada natopljene vodom i benzinom. Ba\u0161 me sre\u0107a danas ne\u0107e, morat \u0107u ne\u0161to napraviti po pitanju \u017eutokafenih ga\u0107a, jer se svako malo sjetim onog vica s Mujom i \u0161vercanjem tvora preko granice. Odustajemo od tra\u017eenja te crkvice i pi\u010dimo prema Bra\u0161ovu.<\/p>\n

\"\"

Prema Bra\u0161ovu<\/p><\/div>\n

\"\"

Prema Bra\u0161ovu<\/p><\/div>\n

Sljede\u0107i cilj je dvorac Bran. Dvorac je to potpuno nebitan, ali njega su Rumunji odlu\u010dili iskoristiti kao turisti\u010dkoodredi\u0161te za ljude \u017eeljne krvi i grofa Drakule, iako Vlad III. Nabija\u010d nije u taj dvorac ni na kavu svratio. U sam dvoracBran bolje ne ulaziti (mi jesmo), ali ispred dvorca se mogu kupiti majce, \u0161alice i ostale drangulije horor tematike.Opskrbljujemo se drangulijama i idemo prema Kronstadtu odnosno Bra\u0161ovu. Bra\u0161ov je grad koji su u 12. stolje\u0107u sagradiliNjemci i koji su Rumunji naselili tek nakon II. svj. rata. Prije ulaska u Bra\u0161ov morate posjetiti Ra\u0161nov i stari gradkoji se nalazi na vrhu brda.<\/p>\n

\"\"

Pogled na Ra\u0161nov<\/p><\/div>\n

\"\"

Ra\u0161nov<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Stari grad<\/p><\/div>\n

\"\"

Fora mi je kanta za sme\u0107e<\/p><\/div>\n

\"\"

Nakon \u0161to sam uslikao ovu sliku fotoaparat je odlu\u010dio izdahnuti \ud83d\ude41<\/p><\/div>\n

Ulazimo lagano u Bra\u0161ov i u jednom kru\u017enom toku sku\u017eim masnu fleku i nisam stigao ni reagirati, a ve\u0107 smo klizali po asvaltu. Ja sam ostao klizati skupa s motorom, dok je Ivana odletila i udarila u rizol. Najcrnje misli prolaze kroz glavu jer vidim da Ivana le\u017ei. Meni nije ni\u0161ta i odmah sam ustao, provjeravam je li sve OK s Ivanom, okupilo dosta ljudi oko nas, svi \u017eele pomo\u0107i, ali hvala Bogu osim \u0161to treba podi\u0107i motor. Sve je OK. Ivana je pogulila koljeno i zaradila par trofejnih ogrebotina na \u010dizmama i body armoru, ja imam samo par novih ogrebotina pohla\u010dama, jakni, \u010dizmama… Mi\u010demo se s ceste i vidamo rane. Motoru ni\u0161ta, jo\u0161 par ogrebotina na \u0161titnicima ruku, malopoderana prtljaga, ali u voznom je stanju.<\/p>\n

\"\"

Masna fleka na kojoj smo se rasuli<\/p><\/div>\n

\"\"

Ne postoji bolji na\u010din za zavidati rane od dobrog sladoleda<\/p><\/div>\n

Odustajemo od razgledavanja Bra\u0161ova i izlazimo izvan grada i di\u017eemo \u0161ator na prvoj progodnoj lokaciji. Spavamo snompravednika uz povremeno bu\u0111enje nakon \u0161to teretni vlak protutnji prugom koja je 20 metara od nas.<\/p>\n

\"\"

Sklapanje \u0161atora pokraj pruge<\/p><\/div>\n

Sve u svemu, dana\u0161nji dan je bio ludo zanimljiv, izgubili pa na\u0161li putovnice, na\u0161ao pa bacio ga\u0107e, prisilno okupali motor u potoku, krepao fotoaparat pa \u010dudesno proradio, slupali se i pro\u0161li gotovo neokrznuti… Pada mi na pamet poslovica o budalama i sre\u0107i.<\/p>\n

Rumunjska, dan 7<\/h3>\n
\"\"<\/a>

Karta, dan 7<\/p><\/div>\n

Podi\u0107i \u0161ator u visokoj travi ima svoje prednosti – lijepo je mekano za spavati, ali i svoje mane – \u0161ator je kompletan mokar od rose. Izvozim motor na cestu i sunce pa su\u0161imo \u0161ator na motoru, dok par lokalaca stoji na pruzi i promatra nas, naravno uz neizostavno \u017eicanje. Psi lutalice i ljudi koji \u017eicaju novce su ne\u0161to \u0161to nas prati kroz cijelu Rumunjsku. Moram priznati da nije ugodan osje\u0107aj kada te netko sat vremena promatra s deset metara udaljenosti, ali se ispostavilo da de\u010dki nisu imali namjeru biti agresivni, nego im je valjda bilo zanimljivo promatrati. Da su nas htjeli napasti imali su dovoljno vremena i prilika.<\/p>\n

\"\"

Jutarnje sklapanje i su\u0161enje \u0161atora<\/p><\/div>\n

\"\"

Sklapanje \u0161atora<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Nalazimo se pokraj sela Ghidfalau nedaleko od Sfantu Gheorghea na cesti 12 koja nas vodi prema Bixadu te Miercurea Ciucu.Jo\u0161 kod ku\u0107e sam si zacrtao kako \u017eelim pro\u0107i cestom od Gheorghenija prema Bicazu, a do Gheorghenija \u0107emo i\u0107i cestama koje su ozna\u010dene zelenom bojom na na\u0161oj karti. Karta je odli\u010dna i ceste koje su zanimljive za vidjeti podebljane zelenom bojom, tako da nije te\u0161ko putovati Rumunjskom i u\u017eivati u prekrasnim pogledima. Ve\u0107 sam rekao kako Rumunji intenzivno rade na svojim cestama, a to onda zna\u010di da \u0107e biti i puno zastoja zbog radova. U sljede\u0107ih 50-tak kilometara rumunjski cestari popravljaju apsolutno svaki most i \u0107upriju na putu. Svaka \u010dast. Ako tako nastave Rumunjska \u0107e imati najbolje ceste u EU.<\/p>\n

\"\"

Gu\u017eve zbog asvaltiranja ceste<\/p><\/div>\n

Stajanje i lagana vo\u017enja nam ne smetaju, imamo dovoljno vremena, pa stajemo na odmor u pizzeriu, ali kako se kuhinjaotvara tek u 10 sati sjedimo na terasi sat vremena i grijemo se kao gu\u0161teri. Primje\u0107ujemo kako konobarica ne govoriRumunjski nego Ma\u0111arski, svi natpisi u mjestima koja smo pro\u0161li su ili dvojezi\u010dni ili ma\u0111arski. Kasnije smo saznali kakoje ovaj dio Rumunjske doslovno pod Ma\u0111arskom vla\u0161\u0107u, te stanovnici ovdje odbijaju pri\u010dati Rumunjski. \u010cudi me da Ma\u0111arskidio Rumunjske nije bli\u017ee Ma\u0111arske granice, nego ovako u sred Rumunjske.<\/p>\n

\"\"

Ma\u0111arska pizzeria u Rumunjskoj<\/p><\/div>\n

\"\"

Nisam siguran jel kuharica ma\u0111arica ili ne, ali pizzu je slo\u017eila samo tako.<\/p><\/div>\n

\"\"

Ulice su imenovane po slavnim Ma\u0111arima<\/p><\/div>\n

\"\"

Nakon \u0161to se cestari maknu s ceste ostaje svje\u017ei asvalt...<\/p><\/div>\n

Negdje usput sku\u017eim hrpu MZ-a parkiranih kraj ceste – ma\u0111arski Ma\u0111ari se \u0111iraju po Rumunjskoj, a ispostavlja se da jednog lika znam s MZ susreta.<\/p>\n

\"\"

Ugodno dru\u017eenje s MZ sekta\u0161ima<\/p><\/div>\n

\"\"

Prisjetio sam se puno lijepih kilometara koje sam proveo na MZ-u<\/p><\/div>\n

\"\"

MZ<\/p><\/div>\n

\"\"

MZ<\/p><\/div>\n

Rastajemo se od MZ bra\u0107e i idemo dalje cestom 12 prema Gheorgheniju, ulazimo u dio Rumunjske koji se zove Bukovina.<\/p>\n

\"\"

Slika koja najbolje prikazuje Bukovinu<\/p><\/div>\n

\"\"

Bukovina<\/p><\/div>\n

\"\"

Odmaranje uz potok<\/p><\/div>\n

U Gheorgheniju se odvajamo na cestu 12C koja vodi prema Bicazu i ide uz kanjon rijeke kojoj neznam ime i prolazi kraj jezera Ru\u017ea. O\u010dito turisti\u010dki kraj s hrpom kamping lokacija, hotela, ekipe koja prodaje d\u017eid\u017eebaje kraj ceste, ali ono najbitnije je cesta koja se spu\u0161ta duboko u kanjon, cesta gotovo da je uklesana u kamenu. Jako lijepa cesta, nije dramati\u010dna kao Transalpina ili Transfagara\u0161an, ali stavio bih ju na must visit listu za putnike po Rumunjskoj.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Nakon kanjona nas do\u010dekuje industrijski grad Bicaz koji kao i svaki industrijski grad izgleda prljavo, pa se ne zadr\u017eavamo puno. To\u010dimo gorivo i skre\u0107emo na cestu 15 koja vodi uz jezero Muntelui.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Na kraju 40 km dugog jezera odlu\u010dujemo potra\u017eiti mjesto za kampiranje. Raspitujemo se u selu i upu\u0107uju nas u brda gdje\u0107emo sigurno na\u0107i mjesto za podi\u0107i \u0161ator. Brdo je poprili\u010dno strmo pa Ivana ostaje odmarati se na livadi, a ja idem tra\u017eiti mjesto podgodno za podizanje \u0161atora.Tra\u017eim mjesto za postaviti \u0161ator<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0160ator s najboljim pogledom<\/p><\/div>\n

Selo se sastoji od par ku\u0107a ra\u0161trkanih po brdima i uglavnom nigdje nema ravne povr\u0161ine gdje bi se mogao postaviti \u0161ator,ali nekako pronalazim pogodnu livadu i poku\u0161avam gazdi objasniti da mu nudim 10 lei ako mogu na njegovoj livadi postaviti\u0161ator. Usporedbe radi – kampiranje u autokampu ko\u0161ta 5 lei. Djed je odu\u0161evljen ponudom i nakon \u0161to je obrisao znojno \u010delos 10 lei, sprema ih u d\u017eep, a ja pakriram motor na njegovu livadu i idem pje\u0161ke dolje po Ivanu. Ovo je bio katastrofalanpotez. Nekako mi se s motorom \u010dinilo da nije tako dalek put, ali imali smo oko 2km pje\u0161a\u010denja uz strmo brdo da bismo seskupa dokopali mjesta za \u0161ator. Zauzvrat smo dobili pogled na prekrasna brda i rijeku, te mjesto na kojem \u0107emo seodmoriti kao ljudi nakon napornog dana.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Prije nego smo zahrkali kao drvosje\u010de pri\u010damo s djedom, za Hrvatsku nije \u010duo, ali Jugoslavija i Tito su mu ostali usje\u0107anju. Laku no\u0107.<\/p>\n

Rumunjska, dan 8<\/h3>\n
\"\"<\/a>

Karta, dan 8<\/p><\/div>\n

Osmo jutro smo na putu i budimo se okupani jutarnjim suncem na brdu iznad jezera Izvorul Muntelui,tako\u0111er poznatim kao jezero Bicaz koje napaja rijeka Bistrica (Bistri\u0163a) uz koju \u0107emo provesti sljede\u0107ih 90 km kolikoimamo do grada Vatra Dornei prema kojem smo se uputili. No prvo bu\u0111enje i sklapanje \u0161atora. Svako jutro moramo su\u0161iti\u0161ator koji se sastoji od 2 dijela (\u0161ator je McKineley Matuka 2) i pitamo se kako ina\u010de ljudi sklapaju \u0161atore, jer namatreba i do 2 sata da sve osu\u0161imo, slo\u017eimo i postavimo na motor. Meni su uvijek govorili da imam 2 lijeve ruke, pa mo\u017edatu treba tra\u017eiti dio problema, ali 2 sata je stvarno puno vremena. Najvi\u0161e vremena ode na su\u0161enje \u0161atora, jer moramodo\u010dekati jutarnje sunce. Nekako nismo ba\u0161 za ideju da sklapamo mokar \u0161ator.<\/p>\n

\"\"

Spremanje stvari<\/p><\/div>\n

\"\"

Motor je spreman za deveti dan<\/p><\/div>\n

\"\"

Pokret<\/p><\/div>\n

\"\"

Cesta prati rijeku<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Sve ove dane u Rumunjskoj provodimo kao seriju jednodnevnih izleta. Kasno bu\u0111enje, lagano spremanje, nakon sat vremenatra\u017eimo mjesto za doru\u010dak. Ovaj put smo se skrasili na livadi\/pa\u0161njaku na obali rijeke Bistrice.<\/p>\n

\"\"

Doru\u010dak<\/p><\/div>\n

\"\"

Cesta nije bajna, ali meni ne smeta. Ivana ne\u0161to gun\u0111a, a meni je to znak da trebam nabaviti glasniji auspuh.<\/p><\/div>\n

Ima jo\u0161 ne\u0161to zanimljivo kod Rumunja, osim \u0161to su jedna od zemalja u kojima se mo\u017ee snalaziti samo po brojevima kojima ozna\u010davaju ceste, zna\u010di ne morate pratiti znakove s imenima gradova, nego samo gledati broj ceste koju pratite. Imaju svakih kilometar ovakve stupi\u0107e uz cesto na kojima pi\u0161e sljede\u0107e ve\u0107e mjesto\/grad i koliko je udaljen, te prvo sljede\u0107e naseljeno mjesto i koliko je udaljeno, te naravno broj ceste po kojoj se trenutno vozite. U Rumunjskoj se ne mo\u017eete izgubiti. Samo je \u0161teta \u0161to ovakve stupove ne stavljaju na novo sagra\u0111ene ceste.<\/p>\n

\"\"

Do\u0161lo je vrijeme za na\u0161 standardan spavanac\/sun\u010danje\/kupanje, pa skre\u0107emo na makadam i tra\u017eimo pogodnu lokaciju krajmrzlog planinskog potoka.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Posje\u0107ujemo manastir kojem sam zaboravio ime… kasnije me Ivana podsjetila da se radi o manasitiru Sucevita sagra\u0111enom 1581. godine. Nakon manastira kre\u0107e ravnica i tu neslu\u017ebeno progla\u0161avamo kraj Rumunjske i po\u010detak Ukrajine, jer je krajolik to\u010dno onakavkakvim smo zami\u0161ljali Ukrajinu, ravnica i nepregledna obra\u0111ena polja.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Dvotra\u010dna pruga<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0423\u043a\u0440\u0430\u0457\u043d\u0430 sti\u017eemo!<\/p><\/div>\n

Prilazimo ukrajinskoj granici, iako znamo da nam vize va\u017ee tek od sutra odlu\u010dili smo probati prije\u0107i granicu jo\u0161 danas.Rumunjsku granicu prelazimo s lako\u0107om i gazimo prvi puta u \u017eivotu na tlo biv\u0161eg SSSR-a, no ne pu\u0161taju nas unutra, nego semoramo vratiti u Rumunjsku i provesti no\u0107 tamo. Tek sutra mo\u017eemo u Ukrajinu. I\u0161li smo prije\u0107i granicu na blef i o\u010dekivalismo da \u0107e biti problema kad sku\u017ee da poku\u0161avamo prije\u0107i granicu iako nam viza ne va\u017ei, ali ukrajinski grani\u010dari suiznimno kulturni, uljudni i nije bilo nikakvih problema, \u010dak smo se malo \u0161alili na ra\u010dun na\u0161ih nogometa\u0161a. Odli\u010dnaatmosfera. Vra\u0107amo se u Rumunjsku i skre\u0107emo na prvu makadamsku cesto ni 500m od grani\u010dnog prijelaza i pitamo jednogospo\u0111u jel mo\u017eemo ra\u0161iriti \u0161ator ispred njezine ku\u0107e.<\/p>\n

\"\"

Zadnje no\u0107enje u Rumunjskoj<\/p><\/div>\n

Ukrajina, dan 9<\/h3>\n
\"\"<\/a>

Karta, dan 10<\/p><\/div>\n

Prvi dan u Ukrajini<\/h4>\n

Jutro deveto. Dan kada slu\u017ebeno mo\u017eemo u\u0107i u Ukrajinu, ali prije toga malo pri\u010de oko procedure koja je potrebna da se u\u0111eu tu zemlju biv\u0161eg SSSR-a, kao i oko samog motiva koji nas tjera u tu, motoristima nimalo zanimljivu, zemlju. U zadnjihnekoliko godina, tokom turisti\u010dke sezone, HR ukine vize za gra\u0111ane Ukrajine kako bi se olak\u0161ao dolazak ukrajinskihturista na na\u0161e more, a onda Ukrajina zauzvrat ukine vize za gra\u0111ane HR. Ove godine se takvo \u0161to nije dogodilo, odnosnomi smo ukrajincima ukinuli vize jo\u0161 u mjesecu travnju, dok oni nama \u0161ipak. Zna\u010di prvo treba oti\u0107i izraditi vize, \u0161to jeza mene bila komplikacija. Prvo sam rezervirao hostel u Kijevu i s ra\u010dunom oti\u0161ao u ukrajinsku ambasadu u Vo\u0107arkoj ulici.Odmah su me ispirili, jer treba nabaviti od hostela pisanu potvrdu da \u0107emo odsjesti tamo, kao i certifikat koji potvr\u0111ujeda se taj hostel mo\u017ee baviti turisti\u010dkim djelatnostima. Nakon \u0161to sam nabavio tra\u017eene potvrde ponovno idem u Vo\u0107arsku unemili sat kada oni rade, ali opet \u0161ipak. Kao ti papiri nisu ono \u0161to su me tra\u017eili i gospo\u0111a mi uvalja 2 ceduljice dauplatim 35 dolara po vizi. Zanimljiv princip rada – ispiri me van uz galamu na ukrajinsko-hrvatskom jeziku, ali me usputda 2 ra\u010duna na 35$. Pi\u010dim ku\u0107i i zovem hostel, poku\u0161avam im objasniti \u0161ta trebam, ni\u0161ta im nije jasno. Zamolim ih da oninazovu ambasadu u Zagrebu pa neka se dogovore me\u0111usobno, a ja odmah idem opet u Vo\u0107arsku vidjeti ho\u0107e li se uspjetidogovoriti. Izgleda da je hostel uspjeo na\u0107i zajedni\u010dki jezik s konzulatom, pa uspjevam predati papire za vize. Izradaviza traje 7 dana i nakon 7 dana dolazim po vize koje nisu gotove (a zvao sam ih dan ranije i pitao ho\u0107e li vize bitigotove), pa me zovu da do\u0111em ponovno za 2 dana. Jel moram re\u0107i da je to \u010detvrtak, a da mi kre\u0107emo na put u subotu. Nakraju sam dobio vize, ali uz takve komplikacije i gubljenje vremena da je to stra\u0161no. S druge strane kolega koji jetra\u017eio vizu 2 tjedna prije mene ka\u017ee da nije imao nikakvih problema. Valjda nisam imao sre\u0107e\/pameti. A za\u0161to uop\u0107e i\u0107i uUkrajinu? Pripjat. Grad duhova na obali istoimene rijeke koja napaja jezero koje slu\u017ei za hla\u0111enje reaktora u nuklearnojelektrani \u010cernobil (?????????). Jedini na\u010din da netko kao ja u\u0111e u zabranjenu zonu, odnosno, grad Pripjat je prekoturisti\u010dke agencije koja organizira posjete, \u0161to ko\u0161ta 160$ po osobi. Skupili smo novce i platili predujam, ali 2 danaprije pokreta nam sti\u017ee mail kako je MINISTRY OF EMERGENCY SITUATIONS AND CHORNOBYL AFFAIRS zabranilo sve odlaske uZabranjenu Zonu. Super \ud83d\ude41 Zna\u010di ni\u0161ta od posjeta Pripjatu i slikavanju kraj 4., najpoznatijeg, reaktora \u010cernobilskeelektrane.Maglovito jutro je svanulo na Rumunjsko – Ukrajinskoj granici. Bu\u0111enje, jutarnje razgibavaje i kontrolapograni\u010dne policije. Do sada smo imali samo lijepa iskustva s policijom, \u010dak i sino\u0107 kad sam i\u0161ao do grada kupiti ne\u0161toza ve\u010deru i zaboravio sam ponjeti bilo kakav dokument, zna\u010di i\u0161ao sam bez voza\u010dke, prometne, putovnice, osobne,… izaustavi me policija. Policajac je znao ne\u0161to malo engleskog, a ja sam rukama i nogama znao objasniti da sam podigao\u0161ator i da idem samo do grada kupiti ne\u0161to za pojesti. Pustio me, a moglo je biti gadno.<\/p>\n

\"\"

Maglovito jutro na Rumunjsko-ukrajinskoj granici<\/p><\/div>\n

\"\"

Nakon magle ubrzo dolazi sunce<\/p><\/div>\n

Preleazak Ukrajinske granice je zanimljiv, prvo dobijete papiri\u0107 na kojem pi\u0161e va\u0161a registracija i koliko je putnika uvozilu, onda idete do samog grani\u010dnog prijelaza na kojem prvo idete do grani\u010dara koji pregledava dokumente, pa onda donekog drugog grani\u010dara koji pregledava vozilo (to bi mogao biti carinik) i svatko lupa neke \u0161tambilje na papir koji stedobili na samom ulazu. Nakon kompletne procedure koja traje oko 40 minuta idete prema izlazu i taj, sada i\u0161tambiljani,papir dajete vojniku na izlazu. To je to. \u010cudi me da na prijelazu nema prevelike gu\u017eve, pogotovo zato \u0161to izme\u0111u RO i UAimaju samo 2 grani\u010dna prijelaza, jedan je izme\u0111u gradova Siret i \u010cernivci, pto je relativno blizu Moldavije, dok je drugiskroz tamo kod trome\u0111e izme\u0111u H, UA i RO. Prvi kontakt s Ukrajinom je odli\u010dan. Temperatura je, dodu\u0161e, ne\u0161to vi\u0161a nego\u0161to bi \u010dovjek mogao po\u017eeljeti – zrak 31\u00b0C, cesta 54\u00b0C. Zanimljivo da u Ukrajini kamioni te\u017ei od 34T imaju zabranuprometovanja kada je temperatura zraka vi\u0161a od 28\u00b0C. Razlog je \u0161to u tom slu\u010daju asvalt toliko omekani da kamioni pravepreduboke kolotrage. Izgleda da se tog pravila nitko ne dr\u017ei, jer na ukrajinskim cestama su najgrozniji kiolotrazi pokojima sam do sada vozio, a da kolotrazi ne bi bili dosadni brinu se random razbacane rupe po cesti. Prvo to\u010denje uUkrajini i kupovanje atlasa. Na\u017ealost, klasi\u010dna karta se ne mo\u017ee kupiti, valjda bi karta bila preglomazna. Radnici nabenzinskoj nisu bili sretni \u0161to Ivana slika, pa nakon ove slike je dobila zabranu daljnjeg slikanja.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Za\u0161to mijenjati ono \u0161to je dobro - u Rumunjskoj smo stamanili hrpu sladoleda, red je i u Ukrajini napraviti isto.<\/p><\/div>\n

\"\"

Sladoled od lubenice<\/p><\/div>\n

\"\"

Ovo nije sladoled od malog mede<\/p><\/div>\n

\"\"

Ukrajinci stvarno imaju ma\u0161te kad rade sladoled, a imaju i ukusa. Svi sladoledi su im super okusa, \u010dak je i najobi\u010dniji \u0161lag odli\u010dan.<\/p><\/div>\n

\"\"

Na ulasku u \u010cernivci vas plakat mami na kupnju svinjskih jezika, svje\u017ee, ukusno i zdravo. Navali narode:)<\/p><\/div>\n

\"\"

Na pijaci samo kvalitetna roba, krzneni kaputi na vrelom ljetnom suncu su ponuda koja se ne odbija<\/p><\/div>\n

U \u010cernivciju se malo odmaramo, primje\u0107ujemo nekoliko internet caffea, pa iskori\u0161tavamo priliku da u kafi\u0107u popijemo polalitre soka i surfamo sat vremena za nekih 6 kuna. Cijene u Ukrajini su odli\u010dne ako ih usporedimo s Rumunjskom. O\u010dekivaosam da \u0107e Rumunjska biti jeftinija od Hrvatske, ali jeftinija je jedino Coca Cola i eventualno hrana po fast foodbutigama. Sve ostalo, uklju\u010duju\u0107i i gorivo je ili kao kod nas, ili zeru skuplje. S druge strane, Ukrajina je raj – gorivooko 6kn, hrana je relativno jeftina, sladoledi se dijele maltene d\u017eabe. Da nisam ostario 2 godine dok sam prolazioproceduru za dobijanje turisti\u010dke vize, mo\u017eda bih i razmislio o trajnjem seljenju u Ukrajinu. Iz \u010cernivcija se na jedvitejade uspjevamo izvu\u0107i, nekakav je praznik, pa je pola grada zablokirano i milicija regulira promet. Moje poznavanje\u010dirilice je o\u010dajno, pa se te\u0161ko snalazim, ali na tablama prepoznajem ime jednog grada – Ternopil, pa samo pratimsmjernice za taj grad, iako bi nam bilo bolje da smo odmah krenuli prema Hmeljnickom. Ternopil mi je ostao u sje\u0107anju kao grad koji je izrodio talente kao \u0161to su Los Colorados, \u010diju hit pjesmu stalno pjevu\u0161im:\u00a0http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=1upZz3a-7iM<\/a>\u00a0Cesta prema Ternopilu je ista kao sve ostale ceste kojima \u0107emo po Ukrajini gaziti – ravna, \u0161iroka s dubokim kolotrazima irandom rasutim rupama. Nekad su kolotrazi dublji, nekad pli\u0107i, nekad ima manje ili vi\u0161e rupa… Ceste su dovoljno \u0161irokeda se 2 velika kombajna komotno mogu mimoi\u0107i cestom, plus \u0161to uz cestu ima jo\u0161 jedna makadamska traka po kojoj se vozetraktori.<\/p>\n

\"\"

Ukrajinske ceste su \u0161iroke i ravne<\/p><\/div>\n

Mi se i dalje dr\u017eimo toga da se treba popodne odmoriti. U Ukrajini \u0107emo te\u0161ko na\u0107i obi\u010dan potok, a kamoli bistri, brzi,planinski potok, tako da se odmaramo u hladu pokraj ceste.<\/p>\n

\"\"

Popodnevni spavanac<\/p><\/div>\n

Ukrajina je puna malih sela, ali se ta sela ne nalaze uz glavnu cestu, nego su razasuta okolo i izme\u0111u njih postoji mre\u017eamalih cestica koje ih povezuju. Cesticama po selima se ne isplati voziti, jer je gotovo nemogu\u0107e sna\u0107i se. Poku\u0161ao sam ilutao sam i lutao i lutao… Izme\u0111u ve\u0107ih gradova su napraljene glavne ceste koje su kao ravnalom povu\u010dene izme\u0111u 2grada. Ukoliko iz nekog sela \u017eelite do\u0107i do grada morate do\u0107i do glavne ceste i \u010dekati autobus kojih ima puno i stalnovoze, ili stopati. Zanimljivo mi je bilo vidjeti firange (zavjese) na autobusima. Zgodan detalj.<\/p>\n

\"\"

Ve\u0107ina autobusa ima 'firange'<\/p><\/div>\n

Rekao bih da ukrajinci dr\u017ee do tradicije. U jednom gradu je sprovodna povorka i\u0161la prema groblju i nitko nije pretjecaopovorku, \u010dak su i auti kad nai\u0111u iz suprotnog smjera stali pokraj ceste dok povorka nije pro\u0161la. Osim \u0161to dr\u017ee dotradicije, dr\u017ee i do toga da na skoro svaki proizvod stave znak “Bez GMO”<\/p>\n

\"\"

'Bez GMO' natpis koji ima na ve\u0107ini ukrajinskih proizvoda<\/p><\/div>\n

Ovo je prizor koji \u0107ete \u010desto gledati ako se odlu\u010dite na put u Ukrajinu – ravnica, polja i \u0161iroka kvrgava cesta. \u010covjek bio\u010dekivao da \u0107e se po takvim cestama mo\u0107i prije\u0107i i 700km dnevno bez ve\u0107ih problema, ali mi smo nakon 300km po Ukrajinibili mrtvi umorni. Kolotrazi tra\u017ee puno koncentracije dok motor ple\u0161e po cesti, a vru\u0107ina i dosada koju ravna cestaproizvodi su samo zabile \u010davel vu ljes na\u0161e odluke da \u0107emo u jednom danu do\u0107i do Kijeva. Tih 600+km je nedosti\u017ean san za nas.<\/p>\n

\"\"

Ceste su \u0161iroke, ali uglavnom grbave, pune kolotraga i rupa<\/p><\/div>\n

\"\"

Jedno od luksuznijih vozila na ukrajinskim cestama<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Nepregledna polja \u017eita su simbol Ukrajine, \u010dak im i zastava izgleda kao plavo nebo ispod kojeg je posijano \u017euto \u017eito<\/p>\n

\"\"

Ukrajina je \u017eitnica Europe i to je vidljivo na prvi pogled.<\/p><\/div>\n

\"\"

Ulazak u Ternopil<\/p><\/div>\n

Na nekim dijelovima dvotra\u010dna cesta postaje \u010detverotra\u010dna i \u010dak i na takvoj cesti postoji zebra. Moram priznati da nisamsiguran tko je dovoljno lud i\u0107i preko 4 \u0161iroke trake, dok kamioni i auti voze 100km\/h. \u010cekaj, evo netko tko se odlu\u010dio nataj potez. Gledaj lijevo, gledaj desno…<\/p>\n

\"\"

Zebra<\/p><\/div>\n

Na istom dijelu ceste se odigrala i drama prelaska jata pataka preko ceste. Ovo sam gledao kao najnapetiji film.<\/p>\n

\"\"

Drama u pa\u010djoj izvedbi<\/p><\/div>\n

\"\"

Drama u pa\u010djoj izvedbi<\/p><\/div>\n

\"\"

Drama u pa\u010djoj izvedbi<\/p><\/div>\n

\"\"

Drama u pa\u010djoj izvedbi<\/p><\/div>\n

\"\"

Drama u pa\u010djoj izvedbi<\/p><\/div>\n

\"\"

Drama u pa\u010djoj izvedbi<\/p><\/div>\n

U Ternopilu skre\u0107emo pravo prema Hmeljnickom. Da, namjerno sam napisao da skre\u0107emo pravo, i Rumunji i Ukrajinci desno ka\u017eupravo. Ispo\u010detka je malo zbunjuju\u0107e kad mi netko obja\u0161njava kamo trebam i\u0107i i rukom pokazuje desno i ka\u017ee samo ide\u0161pravo. Malo \u010davrljanja ugodnog s jedina dva ukrajinska motorista \u0161to smo ih sreli putem, ali za razliku od Rumunjske ukojoj se mo\u017ee na\u0107i hrpa stranih motor, u Ukrajini je jednostavno rijetkost vidjeti motor na cesti.<\/p>\n

\"\"

Jedni od rijetkih motorista koje smo sreli na ukrajinskim cestama<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Ukrajina, dan 10<\/h3>\n
\"\"<\/a>

Karta, dan 10<\/p><\/div>\n


\n<\/a>Drugi dan u Ukrajini
\nPrvi dan u Ukrajini smo do\u0161li do Vinicije, gdje smo odlu\u010dili spavati u motelu, jer nas je uhvatio mrak, a pogodno mjesto za \u0161ator nikako da na\u0111emo. Stajemo u prvi motel koji vidimo, cijena za nas dvoje – 150kn. OK, za Ukrajinu mo\u017eda malo puno. Motor parkiramo na sigurno i spavamo snom pravednika. Sutra nas \u010deka posjet \u017ditomiru i onda Kijev.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

U \u017ditomiru na zidu po\u0161te imaju zanimljive posvete va\u017enim trenucima u ukrajinskoj povijesti.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Kipovi, rukom stvorena odmarali\u0161ta za golubove<\/p><\/div>\n

\"\"

Jo\u0161 malo zanimljivih sladoleda<\/p><\/div>\n

\"\"

Dovraga, propustili smo doga\u0111aj godine u Ukrajini<\/p><\/div>\n

Hostel koji smo na\u0161li preko HostelWorld stranice (http:\/\/www.hostelworld.com\/hosteldetails.php\/TIU-Kreschatik\/Kiev\/34765)se nalazi u samom centru Kijeva. Kada bi hostel bio smje\u0161ten u Zagrebu, nalazio bi se na samom po\u010detku Ilice. Smjestili smo se u hostelu, osvje\u017eili pod tu\u0161em i idemo u malo razgledavanje grada. Kijev je grad koji ima malo veze s ostatkom ukrajinskih gradova, ovo je europski blje\u0161tavi grad s puno parkova i zelenila, ure\u0111enim trgovima, podzemnom \u017eeljeznicom.<\/p>\n

\"\"

I kona\u010dno u popodnevnim satima, ulazak u Kijev<\/p><\/div>\n

\"\"

<\/p><\/div>\n

\"\"

Centar Kijeva<\/p><\/div>\n

\"\"

Centar Kijeva<\/p><\/div>\n

\"\"

McDonalds na \u0107irilici<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

\"\"

<\/p><\/div>\n

\"\"

Crazy cat person i neka gospo\u0111a s natpisom oko vrata<\/p><\/div>\n

\"\"

Hmm, ka\u017eu da su \u017eene najbolji ukrajinski izvozni proizvod i ne mogu kontrirati toj tvrdnji.<\/p><\/div>\n

Nakon \u0161to su nam noge otpale od \u0161etanja, idemo na spavanac. Sutra nas \u010deka obilazak muzeja posve\u0107enog katastrofi u\u010cernobilu. kad ve\u0107 ne mo\u017eemo posjetiti sam \u010cernobil, morat \u0107emo se zadovoljiti i s muzejom. Kako nam je propala ideja daposjetimo zabranjenu zonu, malo \u0107emo skratiti boravak u Kijevu, umijesto planirana 3 spavanja ostat \u0107emo samo 2. Drugidan u Kijevu idemo do muzeja posve\u0107enog \u010dernobiljskoj katastrofi i o tome \u0107e vjerojatno Ivana vi\u0161e pisati. Ja mogu samore\u0107i da je muzej lijepo ure\u0111en, ali nismo vidjeli i\/ili saznali ni\u0161ta \u0161to se ne mo\u017ee na\u0107i na internetu i raznimdokumentarcima. \u0160tovi\u0161e, vi\u0161e sam saznao u dokumentarcima. \u010cudi me da u muzeju nisu posvetili niti trenutka tisu\u0107amarudara koji su kopali tunel ispod reaktora kako bi se u\u017earena jezgra mogla ohladiti. Kasnije se ispostavilo da je njihovtrud bio uzaludan \ud83d\ude41 Nakon izlaska iz muzeja idemo jo\u0161 malo \u0161etati gradom, ali \u0161etnju kvari ki\u0161a koja je krenula padatikao da nema sutra. Popodne kad je ki\u0161a stala idemo posjetiti ne\u0161to \u0161to mene jako zanima – kip Majci Domovini, 62 metravisok i 560 tona te\u017eak od titana napravljen spomenik Domovini u \u010dijem se podno\u017eju nalazi veliki muzej posve\u0107en VelikomDomovinskom Ratu, kako ukrajinci zovu WWII. Oko kipa je postavljena izlo\u017eba vojne opreme<\/p>\n

\"\"

<\/p><\/div>\n

\"\"

Na \u017ealost zbog ki\u0161e smo zakasnili i nismo mogli u\u0107i u sam muzej, ali nekada je i sam pogled na kip koji dominira krajolikom dovoljan<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Kipovi su ogromni<\/p><\/div>\n

\"\"

Jedan od mostova u Kijevu<\/p><\/div>\n

Jo\u0161 jedan dan je pro\u0161ao, sutra idemo prema \u010cernobilu uslikati se pred ulaskom u zabranjenu zonu. To je najbli\u017ee \u0161to semo\u017eemo pribli\u017eiti eksplodiranom reaktoru. Dvanaesti je dan, mi smo odmorni i oprani. Garderobu smo oprali i osu\u0161ili uhostelu za nekih 15kn, \u0161to je odli\u010dna cijena. Jedna no\u0107 u hostelu ko\u0161ta 90kn po osobi, meni se to \u010dini fer s obzirom daje hostel 200m od trga Nezavisnosti. U Ukrajinskim gradovima sam primjetio zanimljivu stvar, mogaobih to nazvati ‘permanentno zeleno svijetlo’. Zna\u010di pokraj semafora ima zelena strelica koja zna\u010di da desni skreta\u010diuvijek imaju upaljeno zeleno svijetlo. Zgodna stvar.<\/p>\n

\"\"

Ne bih volio biti u koloni koja ulazi u grad<\/p><\/div>\n

Izlazak iz grada nije bezbolan, ali ga je olak\u0161ao jedan taksist koji, nakon \u0161to je vidio da \u0107e te\u0161ko rije\u010dima objasnitikamo trebamo i\u0107i, rekao da ga pratimo i odveo nas na cestu prema Vi\u0161norodu. Prije Ivankiva stajemo na doru\u010dak i \u010dudimo sevelikoj koli\u010dini vojnih kamiona koji svako malo protutnje cestom.<\/p>\n

\"\"

Prvi susret s putokazom koji jasno ka\u017ee - \u010cernobil samo pravo<\/p><\/div>\n

\"\"

<\/p><\/div>\n

Cesta prema \u010cernobilu je u za\u010du\u0111uju\u0107e dobrom stanju. Najbolja cesta do sada u Ukrajini. O\u010dito je da se cesta odr\u017eava, \u0161tome \u010dudi, jer sam mislio da \u0107e cesta prema \u010cernobilu biti zapu\u0161tena i rijetko kori\u0161tena. Sva polja pokraj ceste suobra\u0111ena, \u0161tovi\u0161e, vr\u0161idba \u017eita je bila u tijeku. I dalje mi ni\u0161ta nije jasno, pa ovaj kraj Ukrajine izgleda bolje oddijela na granici s Rumunjskom.<\/p>\n

Ne\u0161to malo prije sela Ditjaki, koje je zadnje selo prije Zabranjene zone vidim da neki klinac sa skuterom stoji krajceste, stanem da pitam jel treba pomo\u0107. Treba pomo\u0107, ali mi ne mo\u017ee objastniti gdje je problem, odnosno ni on nijesiguran \u0161ta je krepalo. Rezervnu svje\u0107icu nema, moja mu ne odgovara, sve se \u010dini OK i onda idemo vidjeti ono najo\u010ditije -jel ima goriva. Naravno da nema. Preta\u010demo gorivo u tetrapak od mlijeka i s par litara u rezervaru skuter veselo pali i klinac odlazi.<\/p>\n

\"\"

Ne\u0107e bez goriva...<\/p><\/div>\n

\u010cernobilska zabranjena zona, moram priznati da sam iznena\u0111en. Klinci se vozaju skuterima, ljudi prodaju gljive pokrajceste, autobusna stanica je obnovljena, zebra uredno ofarbana,… ni\u0161ta, osim rampe, ne pokazuje da je prije 25 godinaovdje bila najve\u0107a mirnodopska nuklearna pizdarija. O\u010dekivao sam da \u0107e na ulazu u Zonu biti jedan osu\u0111enik na smrt kojije mogao birati biti na ulazu u Zonu ili Gulag, a do\u010dekalo nas je par relativno veselih stra\u017eara na ne\u010demu \u0161to li\u010di nagrani\u010dni prijelaz. O tome da nas puste u Zonu nema ni razgovora, ali slikanje i stajanje pred Zonom nije problem, paslobodu koju su nam dali iskori\u0161tavamo. Tokom 15 minuta koliko smo bili pred Zonom, pro\u0161lo je makar 10 auta i 2 kamiona.Ho\u0107e re\u0107i kako je u Zoni poprili\u010dno \u017eivo. Grad \u010cernivci (na granici s Rumunjskom) vi\u0161e izgleda kao \u010cernobilska Zona odovoga.<\/p>\n

\"\"

Par kilometara dalje slijedi ovaj prizor<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Srce nam puca \u0161to nismo mogli u\u0107i, a nemamo hrabrosti i imamo malo mozga u glavi da ne tra\u017eimo makadamske ceste kojima se mo\u017ee u\u0107i u Zonu, pa se sa suzom u oku okre\u0107emo i idemo prema gradu Ovru\u010d, pa \u0107emo se nekako dokopati zadnjeg mo\u010dvarnog podru\u010dja u Europi, nacionalnog parka \u0160ackij koji se nalazi na trome\u0111i Ukrajine, Bjelorusije i Poljske. Bilo bi \u0161teta da se nismo slikali kraj \u010cernobilskog Rajona<\/p>\n

\"\"

\u010cernobilski rajon<\/p><\/div>\n

Lijepom, ravnom cestom se vozimo prema Ovru\u010du, ovo je jedna od Ukrajinskih cesta na kojima ne va\u017ei ukrajinski vremenskoprostorni diskontinuum (UVPD). A \u0161ta je UVPD? UVPD je pojava kada se u Ukrajini vozite cijeli dan po ravnim cestama i pritome crknete, a prije\u0111ete samo 300km. Meni je to potpuno neobja\u0161njivo. Nakon nekih 100km vo\u017enje dolazimo do nekakverampe, prva pomisao je bila radovi na cesti, ali nam vojnik\/stra\u017ear ka\u017ee da je to ulaz u \u010cernobilsku zonu i da dalje nemo\u017eemo! WTF! Ni\u0161ta nam nije jasno, ali ni ovdje nama popu\u0161tanja i moramo se okrenuti nazad.<\/p>\n

Po\u0161to nam se ne da i\u0107i skroz nazad do Ivankiva, ja imam plan da se malo provozamo pravim ukrajinskim selima i prepre\u010dimo do Malina odakle mo\u017eemo normalnom cestom prema Koro\u0161tenu. To zna\u010di da odustajemo od posjeta nacionalnom parku \u0160ackij, jer jednostavno ne mo\u017eemo sti\u0107i do tamo na vrijeme.<\/p>\n

\"\"

Ah, 100km uzalud<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"<\/p>\n

Ukrajinska sela su lijepa i bez obzira koliko malena bila moraju imati veliki natpis na ulasku u selo, kao i makar jedanspomenik velikanim Sovjetskog Saveza. Malo lutamo selima, jer putokaza nema, karta koju imamo ba\u0161 nije detaljna, a svakomalo je nekakvo raskr\u0161\u0107e ili skretanje. Ne \u017ealim se i ba\u0161 mi je drago da smo vidjeli i taj selski dio Ukrajine, no pravismje\u0161ak na lice je do\u0161ao kad smo se dokopali ove ceste.<\/p>\n

\"\"

\u0160iroka i ravna cesta, Ukrajinska sr\u017e<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

To je to, kona\u010dno se mo\u017eemo voziti 110km\/h i ja mogu malo odrijemati za volanom \ud83d\ude42 Optimizam raste i ja sam siguran da se ovim tempomdanas mo\u017eemo maknuti iz Ukrajine. Ne stajemo na zebrama, ne usporavamo u naseljima, ali kad vidim ladu da stoji pokrajceste moram stati i pitati jel treba pomo\u0107. \u010covjeku je prokuhala pila na ovim paklenim vru\u0107inama. Vode nam je ostalene\u0161to malo, manje od pola litre, to \u010dovjeku ne poma\u017ee puno, ali vidim da ima neko selo par kilometara dalje, pa sjedam namotor i pi\u010dim po vode. Nakon \u0161to smo nato\u010dili vodu u hladnjak, lada pali kao zvjer i nestaje u izmaglici koja se stvarana vrelom asvaltu \ud83d\ude42 Pi\u010dimo prema Koro\u0161tenu za koji sam \u010duo od Strangera kako je grad u kojem je vrijeme stalo, ali minemamo takav dojam. Valjda razliku \u010dini sun\u010dano vrijeme. \u010cak smo prona\u0161li i odli\u010dnu pizzeriu s uslugom kakvu bi i u HRte\u0161ko dobili. Grad mi je lijep, pravi ukrajinski grad s 8, da OSAM, traka u centru grada. Za\u0161to ba\u0161 8 traka? Zato \u0161to semo\u017ee, eto za\u0161to \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"

Koro\u0161ten<\/p><\/div>\n

\"\"

Koro\u0161ten<\/p><\/div>\n

Danas smo pre\u0161li 300km i imam osje\u0107aj da bez ikakvih problema mo\u017eemo jo\u0161 toliko, ali nakon Koro\u0161tena kre\u0107e kaos na cesti.Radovi na cesti su s ve\u0107im ili manjim prekidima trajali sljede\u0107ih 300km.<\/p>\n

\"\"

Radovi na cesti<\/p><\/div>\n

\"\"

Radovi na cesti<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Dolazimo da dijela ceste koji je zatvoren za promet, ali nam radnik otvara rampu i smo ma\u0161e da pro\u0111emo. Vozimo se nekih20km po gradili\u0161tu, vozimo po svje\u017ee utabanom pijesku, rupama, obilazimo bagere,… i dolazimo do kraja te ceste gdjemo\u017eemo samo lijevo ili desno, jer ravno je hrpa zemlje i zatvorena cesta. Pitam policajca koji tamo stoji na koju stranuje Kovelj i tu kre\u0107e show. Za\u0161to smo do\u0161li iz zabranjenog smjera, da \u0107e nam pisati kaznu, pa nam pokupi sve dokumente iode. \u010cekali smo jedno 20 minuta, pa je mene pozvao u auto. Poku\u0161avam mu objasniti da me radnik pustio i da stvarno nemapojma \u0161ta me on sad kara tu, ali kaznu ne\u0107u platiti. Nakon malo prepucavanja mi vra\u0107a dokumente i ka\u017ee nam da se moramovratiti odakle smo do\u0161li i da sljedimo dalje znakove za Kovelj. OK, vra\u0107amo se tih 20km i sljedimo znakove za Kovelj.<\/p>\n

\"\"

Zaobilazni put za kovelj<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Cesta nas vodi kroz razna sela, \u0161ume i lo\u0161e makadamske ceste<\/p><\/div>\n

Nakon jedno 30km detoura dolazimo na isto raskr\u0161\u0107e odakle nas je onaj policajac potjerao. Ma\u0161em mu i gestikuliram mupoznati “koji qrtz?”. A on sa smje\u0161kom na licu ka\u017ee samo pravo i poka\u017ee rukom kamo trebamo i\u0107i. Mo\u017eda bi nam bilo boljeda smo mu platili gablec \ud83d\ude42 Nastavljamo dalje cestom koja se intenzivno obnavlja, gruntamo si kako je to mo\u017eda zbog Eura2012 koji organiziraju Poljska i Ukrajina, pa se obnavljaju ceste koje spajaju te 2 zemlje. Sljede\u0107e godine \u0107e cestaKovelj – Kijev biti mo\u017eda i najbolje cesta u Ukrajini, samo mi se vozimo danas, a ne za godinu dana, tako da nam je toslaba utjeha.<\/p>\n

\"\"

Nakon detoura dolazi jo\u0161 radova i oblaka pra\u0161ine<\/p><\/div>\n

\"\"

Na nekim dijelovima je stvarno zeznuto voziti se, cesta je jednotra\u010dna s dosta dubokim pijeskom<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Nakon radova i pra\u0161ine dolazi zalazak sunca nad svije\u017eim asvaltom<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Nije rijetkost vidjeti ovakve skulpture uz ukrajinske ceste<\/p><\/div>\n

Radovi na cesti su nam omeli planove da se jo\u0161 danas dokopamo granice s Poljskom, pa skre\u0107emo u prvo selo pokraj ceste i tra\u017eimo mjesto za podi\u0107i \u0161ator.<\/p>\n

\"\"

Podizanje \u0161atora blizu Poljske granice<\/p><\/div>\n

\"\"

Podizanje \u0161atora blizu Poljske granice<\/p><\/div>\n

Ukrajina\/Poljska, dan 13<\/h3>\n
\"\"<\/a>

Karta 13. dana<\/p><\/div>\n

Spavali smo i vi\u0161e nego odli\u010dno. Doma\u0107ini su nam bili majka i k\u0107er koje \u017eive same u ku\u0107i, a kako imaju krave pitali smo ihmo\u017eemo li kupiti malo doma\u0107eg mlijeka. Gospo\u0111a nam donosi litru i pol doma\u0107eg mlijeka, kao i jedan doma\u0107i kruh. Novce ne\u017eeli uzeti, pa joj zauzvrat idemo u trgovinu po malo slastica.<\/p>\n

\"\"

Bu\u0111enje<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Rastajemo se i nastavljamo dalje prema Kovelju i poljskoj granici, ali nas glad brzo zaustavlja i idemo probati praviukrajinski kruh i mlijeko. Drago mi je da smo uspjeli probati ne\u0161to pravo doma\u0107e, a ne ono \u0161to se nudi u trgovinama.<\/p>\n

\"\"

Ukrajinski ki\u010d<\/p><\/div>\n

\"\"

Doma\u0107e- moloko i hlib<\/p><\/div>\n

\"\"

Doru\u010dak<\/p><\/div>\n

Cesta Kijev – Kovelj je mo\u017eda i najve\u0107a pusto\u0161 koju smo vidjeli do sada, na putu od 600km se nalaze samo 2 grada -Koro\u0161ten i Kovelj, sva sela se nalaze izvan glavne ceste.<\/p>\n

\"\"

Na putu prema Poljskoj<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

U Kovelju stajemo na malo interneta, cole i klope<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Na jednoj benzinskoj kraj nas staje ruska grdosija – kamion Ural. Iskori\u0161tavamo priliku da popri\u010damo s vlasnikom u ovojruskoj grdosiji. Ivana ve\u0107 ima planove da djoramo tenerku za ovo \u010dudo. Moram priznati da i meni takvo \u0161to pada na pamet.<\/p>\n

\"\"

Ural! Sila!<\/p><\/div>\n

\"\"

"Veselo" groblje<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Jo\u0161 pra\u0161ine i radova na cesti<\/p><\/div>\n

Nakon \u0161to smo se nagutali pra\u0161ine dolazimo do granice. Procedura prelaska granice je trajala preko 2 sata, a nismo uop\u0107e\u010dekali u koloni koja je duga\u010dka preko 3km. Strah me i pomisliti koliko su dugo \u010dekali ljudi koji su bili na kraju kolone.Ja bih rekao da njima za prelazak granice treba vi\u0161e od 24 sata. Vozila se na poljskoj strani pregledavaju detaljno itemeljito, tako da pregledavanje 4 auta traje skoro sat vremena. Ulazimo u Poljsku i idemo prema Chelmu. Ovo mi je prviput da sam u Poljskoj i moram priznati da sam ugodno iznena\u0111en. Ceste su uredne, odli\u010dno ozna\u010dene, gradovi sre\u0111eni, starejezgre gradova su prelijepe. Ivana ne\u0161to gun\u0111a protiv poljaka, ali ja sam odu\u0161evljen.<\/p>\n

\"\"

Poljska<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Vidimo da \u0107e u Poljskoj biti malo te\u017ee na\u0107i livadu za podi\u0107i \u0161ator, ali nekako i to uspjevamo. \u0160tovi\u0161e, umjesto livade gazdanam nudi dvori\u0161te gdje podi\u017eemo \u0161ator i uz lagani zvuk padanja ki\u0161e po \u0161atoru padamo u san. U Poljskoj je bilo puno njema\u010dkihkoncentracijskih logora, ali mene zanimaju Treblinka, Sobibor i Auschwitz. Treblinku je obi\u0161ao lb i ka\u017ee da nema ni\u0161tavrijedno gledanja. Od Sobibora odustajemo, jer nemamo vremena, a Auschwitz moramo posjetiti jer mi je to \u017eelja ve\u0107 nekolikogodina.<\/p>\n

Poljska, dan 14<\/h3>\n
\"\"<\/a>

Dan 14<\/p><\/div>\n

Za dana\u0161nji dan imamo samo jedan cilj – dokopati se gradi\u0107a O\u015bwi\u0119cim koji je od Krakowa udaljen 40km. O\u015bwi\u0119cim je,nakon \u0161to je 1939. godine pripojen Njema\u010dkoj, preimenovan u Auschwitz, ali Poljaci ba\u0161 i ne vole taj naziv. Odnosno kada ih pitate za smjer, kao da se prave da ne znaju gdje je Auschwitz, a meni je te\u0161ko izgovoriti O\u015bwi\u0119cim.<\/p>\n

\"\"

Pokret<\/p><\/div>\n

Kada smo prou\u010davali Poljsku nai\u0161li smo na jedan video o poljskim rije\u010dima koje je gotovo nemogu\u0107e za izgovoriti. Jedna odrije\u010di je bila i ime grada Szczebrzeszyn. Jezikolomka ide ovako: [i]W Szczebrzeszynie chrz\u0105szcz brzmi w trzcinie[\/i] a ovako se izgovara http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=CG0vT0s8930 pa vi volite poljski jezik \ud83d\ude42 U svakom slu\u010daju, svratili smo do gradai slikovali se.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Ja imam ideju kako umijesto glavnom cestom skratiti put kroz nekakvu \u0161umu i na ovoj slici je jasno kako ja zapravo znam kamo treba i\u0107i<\/p><\/div>\n

\"\"

Krivi put<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Kad smo se dokopali makadama sam popustio, podvio rep i prihvatio da \u0107e me Ivana sljede\u0107a 2 dana prcati zbog ovog lutanja.Normalnom cestom idemo do Sandomierza gdje stajemo da se malo odmorimo i gdje jedan poljak poku\u0161ava zavr\u0161iti ono \u0161to jerumunjski kru\u017eni tok zapo\u010deo – skratiti Ivanu za glavu. Naime, u Poljskoj nitko, ali ba\u0161 nitko ne staje na zebri, negozebra slu\u017ei samo za ukras. Ja sam to znao, a Ivana je nau\u010dila na malo te\u017ei na\u010din, malo je falilo da ju tip nepokupi.<\/p>\n

\"\"

Kleta zebra<\/p><\/div>\n

\"\"

Ali nema toga \u0161to jedan dobar sladoled ne mo\u017ee popraviti<\/p><\/div>\n

Dalje samo pratimo cestu 79 na kojoj se smjenjuje ki\u0161a i radovi na cesti. Oko 40km prije Krakowa ki\u0161a odlu\u010duje da je dostazezanja i kre\u0107e padati bez prestanka, pa prestaje i bilokakvo fotografiranje. A zao mi je \u0161to nismo slikali jednusituaciju – na izlasku iz Krakowa je kilometarska kolona zbog nekih radova, a ja kolonu lagano obilazim s desne strane poutabanoj zemlji pokraj ceste. Ki\u0161a nemilo lije. Na jednom dijelu je lokva promjera mo\u017eda 1m i gledam kako da ju zaobi\u0111em,kad \u010dujem Ivanu da vi\u010de “Kroz lokvu, kroz lokvu!”, ne treba budalu dugo nagovarati i ja u tu lokvu – prvo je propaokompletan prednji to\u010dak i vidim da je sranje, ali dajem gas, izvla\u010di se prenji to\u010dak, ali sad upada zadnji u to govno,dajem gas, blato frca po autima, ali se nekako iskobeljavam iz blata. Uf, da smo u to sranje upali nikad se ne biizvukli. Kasnije smo sku\u017eili da motor u\u017easno smrdi, kao da je lokva slu\u017eili radnicima umjesto septi\u010dke jame \ud83d\ude42 Ni nakonpranja kompletnog motora smrad nije nestao, jer je blata zavr\u0161ilo i na cilindu ispod rezervara, pa kad se ma\u0161ina ugrijeonako daje lijep \u0161mek. U Auschwitz ulazimo pra\u0107eni ki\u0161om i zalaskom sunca, pa tra\u017eimo hotel\/motel. Auschwitz nijeklasi\u010dno turisti\u010dko mjesto, pa se mo\u017ee prespavati ili u centru za mlade\u017e gdje nemaju mjesta ili u centru za molitvu idialog gdje imaju slobodan samo apartman za 600kn no\u0107. AAAAAAAAAAAAAAA. Pa to mi je 10% ukupnog tro\u0161ka putovanja! Alinemamo izbora, ki\u0161a nas pere zadnjih 100km, umorni smo i nema smisla \u0161iljiti zob, nego pla\u0107amo koliko ko\u0161ta i idemo naspavanje. Auschwitz muzej se otvara u 8 ujutro i mi smo prvi na ulazu, jer bez vodi\u010da se mo\u017ee u\u0107i samo do 10 sati nakon\u010dega je za ulazak mogu\u0107 samo u grupi s vodi\u010dem. Razlog tume je \u0161to je navala za razgledanje logora tolika da bi gu\u017eva ikaos bili preveliki kad bi se omogu\u0107io individualni ulazak. Sam muzej se sastoji od 2 dijela na 2 lokacije. Prvi jeAuschwitz I koji je u samom gradu O\u015bwi\u0119cimu, dok se Auschwitz II – Birkenau nalazi nekoliko kilometara izvan grada. Obojesmo se pripremali na doga\u0111aj koji bi nam trebao slediti krv u \u017eilama, jer sve \u0161to smo \u010ditali o ovom muzeju je govorilo otakvim iskustvima. Prije par godina smo posjetili Ov\u010daru i nakon izlaska iz tog hangara oboje smo bili drugi ljudi. Toiskustvo vas ne mo\u017ee ostaviti ravnodu\u0161nima. Iz Auschwitza smo iza\u0161li ranvodu\u0161ni. Znam da bi se ovo moglo krivoprotuma\u010diti, ali nisam imao osje\u0107aj da sam na mjestu gdje su milijuni ljudi izgubili svoje \u017eivote. Kako hrpa ljudisvakodnevno posje\u0107uje muzej nemogu\u0107e je do\u017eivjeti taj jezivi osje\u0107aj, jer djeca se smiju, stalo \u017eamor, gimazijalci se\u0161lataju… Tko uop\u0107e vodi djecu na ovakvo mjesto? Zamislite osje\u0107aj – stojite u sobi gdje se nalazi 2 tone ljudske kose,a klinac pla\u010de jer mu mama ne\u0107e kupiti sladoled, dok njegova sestra tr\u010di po sobi, a dvije grupe po 30 ljudi pri\u010da. Samofali kikiriki i kokice.<\/p>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

Aushcwitz<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0160kolarci<\/p><\/div>\n

Nigdje u muzeju nisam na\u0161ao niti jedan podatak o doktoru Josefu Mengeleu i njegovim eksperimentima, kao da taj \u010dovjeknikada nije \u017eivio. Idemo i do Auschwitza II u koji je ulaz slobodan – ovo je muzej otvorenog tipa koji slobodnorazgledate. Zbog svoje velike povr\u0161ine ovdje se ve\u0107 mo\u017eete osjetiti kao usamljen \u010dovjek i razmisliti kako su se osje\u0107aliljudi koji su ovdje do\u010dekali svoj kraj.<\/p>\n

\"\"

Ulaz u Birkenau<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"<\/a>

.<\/p><\/div>\n

\"\"<\/a>

Zadnji dan<\/p><\/div>\n

Posjetom Auschwitzu, \u0161to se mene ti\u010de, ovaj djir zavr\u0161ava. Imamo jo\u0161 jedan i pol dan, te skoro 1000km za prevaliti nanajbr\u017ei mogu\u0107i na\u010din. Iz Poljske idemo prema \u017dilini u Slova\u010dkoj, gdje se vozimo lokalnim cestama prema Nitri, uz obaveznopopodnevno spavanje u hladu \ud83d\ude42 Eh, da, poljaci gorivo ne to\u010de u litrama, nego kubnim decimetrima \ud83d\ude42
\n
\n<\/a>
\n<\/a><\/p>\n

\"\"

dm\u02c63<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

U Nitru ulazimo oko 21 sat i ja imam osje\u0107aj da mogu voziti cijelu no\u0107, tako da nastavljamo dalje, ali nakon nekih 50kmipak vidim da sam se precijenio, pa tra\u017eimo gdje bismo digli \u0161ator. Mislim da \u0107e sljede\u0107e slike dovoljno re\u0107i kakvu smolokaciju odabrali:<\/p>\n

\"\"

Jedno od najlijep\u0161ih bu\u0111enja u \u017eivotu<\/p><\/div>\n

\"\"

Dobro jutro<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Spavali smo kao mala djeca (budili se svakih par sati i plakali \ud83d\ude42 ) O ostatku se nema \u0161ta pisati – Ma\u0111arska je ravna kaotepsija, a nas ku\u0107na groznica vu\u010de prema Domovini, pa bez puno stajanja ulazimo u HR u Murskom Sredi\u0161\u0107u, a u \u010cakovcu sjedamo na autoput…<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Fin<\/p><\/div>\n

Malo statistike; prevalili smo 5150km, potro\u0161ili 260L goriva, putovali smo 16 dana na 25 godina starom motoru, imali smo jednu prometnu nesre\u0107u i nismo platiti ni jednu kaznu. Potro\u0161ili smo ne\u0161to vi\u0161e od 900\u20ac, od toga 2500kn gorivo, 1500kn spavanja u hotelima\/motelima (zadnje spavanje u Auschwitzu nas je financijski zeznulo), ostatak je oti\u0161ao na nove ga\u0107e, hranu i sladolede. Ku\u0107i sam donio 7 limenki Coca-Cole, tako da sada imam kod ku\u0107e Coca-Colu iz 15 razli\u010ditih zemalja, jednog dana \u0107u napraviti mega opijanje Coca-Colom i ocjenjivanje koja je najbolja. Prije puta sam stavio nove Michelin T63 gume i o\u010dekivao sam da \u0107e gume do kraja puta biti potro\u0161ene, ali unato\u010d tome \u0161to smo bili natovareni kao magare gume su se potro\u0161ile mo\u017eda 50%.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U subotu 2.7.2011., smo sjeli na Yamahu Tenere tip 1VJ iz 1987. godine i odlu\u010dili \u0161ta \u017eelimo posjetiti, a nakon \u0161to vi\u0161e od pola zaplaniranih znamenitosti nismo vidjeli (Srebrenica, sjeverni dio Transalpine, 100km makadama po Rumunjskoj, 4. reaktor \u010cernobilske elektrane, Sobibor,…), sku\u017eio sam da nismo puno bolji od grupe TNT, pa eto ideja nazvati putopis […]<\/p>\n

Continue reading<\/a><\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-42","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-djirevi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/42","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=42"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/42\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=42"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=42"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=42"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}