{"id":37,"date":"2007-08-15T21:59:28","date_gmt":"2007-08-15T20:59:28","guid":{"rendered":"http:\/\/togs.biz\/josip\/?p=37"},"modified":"2014-03-16T09:10:08","modified_gmt":"2014-03-16T08:10:08","slug":"emmenrausch","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/lazic.info\/josip\/djirevi\/emmenrausch07","title":{"rendered":"Emmenrausch"},"content":{"rendered":"

Nakon \u0161to sam previ\u0161e puta pro\u010ditao Mihin izvje\u0161taj s Emmenrauscha<\/a> (Miha je ina\u010de apsolutno najve\u0107i zaljubljenik u MZ-e, iznimno pozitivna ljudina) od prije 2 godine silno mi se i\u0161lo na skup MZ-a<\/a>, pa sam krenuo rje\u0161avati probleme glede odlaska – oti\u0161ao sam napraviti putovnicu, izra\u010dunao ho\u0107u li skupiti dovoljno novca, tra\u017eio blagoslov od Bolje Polovice TM<\/a> i za kraj pitao \u0161efa za slobodan vikend. Sve se uspjelo poslo\u017eiti osim slobodnog vikenda \ud83d\ude41 Tuga, \u010demer, razo\u010daranje i jad… a onda se sjetim da mi brat<\/a> dolazi u domovinu na godi\u0161nji pa bi me on mogao zamijeniti. Odli\u010dno – sve se poklopilo i ja mogu na put.<\/p>\n

\"\"

Natovaren prije polaska<\/p><\/div>\n

<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Prije nego sam krenuo na turneju, morao sam obaviti nekoliko preventivnih radnji – informativni razgovor s Mihom, kupovanje Denso Iridium svje\u0107ice, posudba autokarte i tank torbe. Po ma\u0161ini me bilo strah i\u0161ta \u010da\u010dkati (mislio sam mijenjati karike i igli\u010dasti le\u017eaj pod klipom) jer za sad sve radi. MZ je u zadnjih 14 mjeseci je pre\u0161ao 20 000 km i s tom kilometra\u017eom sam se otisnuo put Njema\u010dke. Plan sam imao samo okvirni: Ma\u0111arska, Slova\u010dka, \u010ce\u0161ka i znao sam da ne \u017eelim zalaziti u velike gradove. Turisti\u010dke destinacije tra\u017eim na Slovakia Tourism<\/a> i Czech Tourism<\/a> i printam si popis mjesta koja \u017eelim posjetiti…<\/p>\n

Pokret<\/h2>\n

Dan prvi, 06\/08\/07<\/h3>\n

Planirani polazak je u 6:00, al kre\u0107em \u010dak i malo ranije, jer nisam mogao vi\u0161e \u010dekati. Tako sam Bolju Polovicu TM fakti\u010dki istjerao iz kreveta, pardon, probudio za odlazak na posao. Nakon bolnog rastanka i povratka po iPod pun muzike za putovanje (tko se bar jednom ne vrati, nije \u010dovjek :D), kre\u0107em za je Bjelovar, gdje posu\u0111ujem od Nevena rezervnu bobinu (zlunetrebalo), kupujem ki\u0161no odijelo (69kn u Pevecu), te se opskrbljujem zalihom vrhunskih ribljih konzervi. Tu smi\u0161ljam gdje pre\u0107i granicu i odlu\u010dujem se za GP Gola, i onda redom Nagykanizsa, Keszthely, lijevom obalom Balatona sve do Veszprema, Zirc, Kisber i na kraju Komarom. Ma\u0111arski carinici su me ne\u0161to \u010dudno gledali i komentirali na ma\u0111arskom, prvo sam mislio da me ne\u0161to ogovaraju, ali onda su uprli prstom u 2 parkirana ETZ-a 250 u savr\u0161enom stanju. Prst je objasnio da su i oni voza\u010di MZ-a. Stajanje u Nagykanizsi sam rezervirao za ru\u010dak i ma\u017enjavanje prve konzerve sku\u0161e, ba\u0161 je fino sjela na onih 30+\u00b0C. U Keszthelyju stajem malo poslikati grad koji je pun turista, svi natpisi su dvo- ili trojezi\u010dni, sve je puno njemaca, \u0161vicaraca, talijana… Tu jedem i najbolji sladoled na cijelom putovanju, a vjerujte, puno sam sladoleda pojeo.<\/p>\n

\"\"

Doru\u010dak, ru\u010dak i ve\u010dera za 4 sljede\u0107a dana<\/p><\/div>\n

\"\"

Uli\u010dni crta\u010d u Keszthelyju<\/p><\/div>\n

\"\"

Keszthely<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled na napu\u0161tenu utvrdu, negdje u Ma\u0111arskoj<\/p><\/div>\n

\"\"

Jedna od pustih Ma\u0111arskih cestica kojima sam vozio<\/p><\/div>\n

Iako sam mogao ovaj dio pro\u0107i i kra\u0107om rutom ba\u0161 sam htjeo pro\u0107i pored tog ma\u0111arskog mora o kojem se toliko pri\u010da (za neabene, mislim na Balaton ;)). Ljudi se kupaju, kampovi su na svakih 500 metara i stvarno se ima osje\u0107aj nekog morskog podneblja. Cesta je dobra i izvan naselja se mo\u017ee vozit istvarno brzo, \u0161to ljudi uglavnom i iskori\u0161tavaju. Kroz naseljena mjesta je strogih 50km\/h, \u0161to se za divno \u010dudo Bo\u017eje i po\u0161tuje. Cilj mi je ovu Ma\u0111arsku \u0161to prije pro\u0107i i u \u0161to ve\u0107em komadu, pa se ne zaustavljam puno, osim kad se zagubim, \u0161to je poprili\u010dno \u010desto. Komunikacija s lokalnim stanovni\u0161tvom je debelo ote\u017eana njihovim kroni\u010dnim nepoznavanjem engleskog i njema\u010dkog i mojim nepoznavanjem ruskog i ma\u0111arskog. Imam i mali izlet u nepoznato – zagledao sam se u crnu ma\u010dku pokraj ceste i onako si milim valjda ne\u0107e isko\u010diti ispred mene. I nije isko\u010dila, ali zato sam ja izletio u u zavoju na neki makadamski put. Ni\u0161ta stra\u0161no, pro\u0161ao sam bez pada. Od Veszprema do Kisbera vode uske lokalne cestice, a u Kisberu pravim malu stanku (sladoled, hladna Coca-Cola). Internet cafe je ovdje mitski kao teleport na romulansku zvijezdu, ali zato me upu\u0107uju u Komarom. Ionako mi je usput.<\/p>\n

\"\"

Agipova benzinska, \u010demer i jad<\/p><\/div>\n

\"\"

Zanimljiv sandu\u010di\u0107 u Kisberu<\/p><\/div>\n

\"\"

Komarom<\/p><\/div>\n

\"\"

Komarom<\/p><\/div>\n

\"\"

Komarom<\/p><\/div>\n

U Komarom dolazim ve\u0107 se lagano spu\u0161ta mrak, prevaljeno je ~500km. Za\u010dudo nailazim na ma\u0111are koji su silno voljni pomo\u0107i, pa mi jedan \u010diko poma\u017ee prona\u0107i Internet Cafe tako da je vozio auto ispred mene, a ja sam ga pratio. Na isti na\u010din nalazim i Autocamp. Coca-Colu i pola sata interneta sam platio 180ft, \u0161to je oko 5.5kn! U campu se nikako ne uspjevam sporazumiti s recepcionarom, pa odlu\u010dujem taj dan prije\u0107i u Slova\u010dku, grad Komarno. Tu stajem na benzinskoj, upoznajem kamiond\u017eiju iz Litve. \u010cini se kao pozitivan tip – iz kamiona mu tre\u0161ti narodna muzika (iz Litvanska, naravno), a on sjedi na bankini samo u ga\u0107ama i kaubojskom \u0161e\u0161iru, pijucka pivo. Ka\u017ee pivo ga \u010dini normalnim na silnim putovanjima. \u010covjek zna ruski i 5 rije\u010di engleskog, ja znam 3 rije\u010di ruskog i ne\u0161to engleskog. Nekako mi s tim fondom rije\u010di vodimo dvosatni razgovor, a uspjevam saznati da on ina\u010de vozi Kawasakija KZ440. Na livadi pokraj benzinske di\u017eem \u0161ator, razmjenjujem s Marku\u0161em (mislim da sam dobro zapamtio ime) kune za litvanski novac. Tu jedem drugu konzervu sku\u0161e nudim njega probava i nije odu\u0161evljen, neka, vi\u0161e ostaje za mene :). Poku\u0161avam zaspati uz litvansku narodnu muziku.<\/p>\n

\"\"

Pogled s mosta na Slova\u010dku<\/p><\/div>\n

\"\"

Marku\u0161<\/p><\/div>\n

\"\"

Bu\u0111enje<\/p><\/div>\n

\"\"

Komarno<\/p><\/div>\n

\"\"

Komarno<\/p><\/div>\n

Dan drugi, 07\/08\/07<\/h3>\n

Ujutro se budim totalno neispavan, jer cijelu no\u0107 su na benzinskoj prolazili kamioni, a ja sam svako malo provirivao glavu da vidim jesu mi sve stvari na mjestu (ono, mo\u017eda ima netko dovoljno o\u010dajan da zaista i poku\u0161a ukrasti MZ-a). Za danas imam konkretan plan i rutu. Prvo obi\u0107i neke iskopine iz doba dok su Rimljani hodali zemljom, a nalazi se u mjestu I\u017ei koje nije ni deset kilometara udaljeno od mjesta gdje sam prespavao. Cesta do I\u017ea vodi uz dunavski nasip i tipi\u010dna je slova\u010dka cesta – puna Tatri i Ava kamiona, a od osobnih auta prevladavaju \u0160kode. Samo selo je dosta maleno i stanovnici djeluju iznureno, \u0161to je mo\u017eda i zbog \u010dinjenice da sam prolazio selom oko 6 ujutro. Naravno, nalazi\u0161te je \u010disto razo\u010daranje, jer ja sam o\u010dekivao makar ne\u0161to u rangu Colosseuma, a do\u010dekalo me par kamenja koje viri iz zemlje.Tek bih poludio da sam pje\u0161a\u010dio 2km do tamo, jer je zabranjen promet nasipom koji vodi do samog nalazi\u0161ta. Ja sam se, naravno, oglu\u0161io na tu zabranu.<\/p>\n

\"\"

Komarno<\/p><\/div>\n

\"\"

...<\/p><\/div>\n

\"\"

Svitanje na Dunavu<\/p><\/div>\n

\"\"

Doru\u010dak<\/p><\/div>\n

\"\"

Predgra\u0111e \u0160turova<\/p><\/div>\n

Razo\u010daran, nastavljam dalje s planom da prije sela Mo\u010da skrenem lijevo i vratim se na cestu za Nitru, jer to je moja sljede\u0107a destinacija. U Mo\u010di se raspitujem za tu cestu, ali svi mi \u017eu\u010dno i rukama i nogama obja\u0161njavaju da ta cesta nije ono \u0161to tra\u017eim (kako su samo uspjeli sku\u017eiti \u0161ta tra\u017eim?) pa nastavljam lagano dalje uz Dunav prema \u0160turovu. U me\u0111uvremenu stajem kraj jedne crkvice uz obalu i pada 3. konzerva sku\u0161e sa povr\u0107em. Pred samim \u0160turovom me hvata ki\u0161a koja potpuno prati moje raspolo\u017eenje, jer okolica \u0160turova je sirotinja \u017eiva – sive zgrade, uni\u0161teni autobusni kolodvor, stare trule \u0160kode i mentalitet ekvivalentan ovim olupinama… Sam centar je lijepo ure\u0111en, naravno financijskom injekcijom EU. Ki\u0161a nemilo pada. Fotografiram koliko mogu, bacam pogled na Ma\u0111arsku i nekakvu utvrdu\/kulu, neka, tamo \u0107u nekom drugom prilikom. Navla\u010dim ki\u0161no odijelo na sebe i kre\u0107em. U prvom selu se sjetim kako nisam navukao ki\u0161ne navlake na bisage i dok sam ih navla\u010dio ope\u010dem prste na auspuh! Po onoj ki\u0161i vadim Bivacyn iz prve pomo\u0107i, stavljam flaster na ruku, jer skinuo sam ko\u017eu ba\u0161 sa zgloba, a ko\u017ena rukavica ba\u0161 i nije nje\u017ena prema zglobovima. Sela u ovim krajevima su o\u010dito siroma\u0161na, vidim hrpu neregistriranih auta i starih Simson mopeda. Ograde su uglavnom zahr\u0111ale, firme propale, napu\u0161tena pruga se prote\u017ee kroz selo… Tko zna, mo\u017eda sela izgleda ljep\u0161e dok sunce sija?!<\/p>\n

\"\"

\u0160turovo centar<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0160turovo centar<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled na ma\u0111arsku stranu<\/p><\/div>\n

\"\"

Ludi slovaci u Tatrama<\/p><\/div>\n

\"\"

EU = nuklearka, MZ i smje\u0107em zakr\u010den put<\/p><\/div>\n

Kako ki\u0161a pada nemam volje stajati i slikati, pa stajem tek pred Nitrom gdje nadobudno skidam ki\u0161no odijelo i divim se slova\u010dkim poljoprivrednicima koji kamionima razbacuju \u0111ubar i uredno pi\u010de ~40km\/h po njivama. Za ovim se ma\u0161inama di\u017ee pra\u0161ina iako je par minuta prije tek prestala padati ki\u0161a.<\/p>\n

\"\"

Tankiranje<\/p><\/div>\n

\"\"

Nitra<\/p><\/div>\n

\"\"

Nitra<\/p><\/div>\n

U Nitri je dovoljno vru\u0107e da se doslovno kuham. Hranim se doma\u0107im sladoledom inventivnih okusa (jabuka, ribizli, lubenica) sa jo\u0161 inventivnijom izvedbom, tra\u017eim internet cafe, divim se spomenicima i odvratnim autobusima koji ovdje uredno prometuju. Domoroci me upozoravaju da je Slova\u010dka puna lopova i da ne ostavljam motor samo tako na ulici. Za motor sam siguran da mi nitko ne\u0107e ukrasti, kacigu zaklju\u010davam, a ako je nekome gu\u0161t, neka mi ukrade jaknu samo neka s njom pokupi i prljave \u010darape koje su u bisagama. Izlazak iz Nitre je obilje\u017een s nekoliko krivih skretanja, \u0161to \u0107e kasnije postati glavno obilje\u017eje ovog \u0111ira – gubljenje gdje god je to mogu\u0107e. Od Nitre do Trnave idem nekom polu-autocestom (po kojoj se jedan lik uredno vozi biciklom) i vidim da to jednostavno nije to, daleko mi se vi\u0161e svi\u0111a vo\u017enja po lokalnim cesticama koji \u010dak ni na karti nema, tako da tu pada definitivna odluka – \u0161to vi\u0161e lokalnih cestica!<\/p>\n

\"\"

Nitra<\/p><\/div>\n

\"\"

Vrhunski EU autobusi<\/p><\/div>\n

\"\"

Nitra<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Stunter na relaciji Nitra - Trnava<\/p><\/div>\n

Trnava je gradi\u0107 manji od Nitre, ali s ljep\u0161im glavnim trgom i hrpom dosadnih Hare Krishna sljedbenika. Tu jedem i nekakav grozomorni sendvi\u010d \u017ealibo\u017ee kvalitete. Pomalo skapavam od vru\u0107ine, ali zato pronalazim klimatizirani Internet cafe, gdje za neku sitnu lovu pijem Coca-Colu i javljam se familiji. Znam da iz Trnave moram krenuti put Senice (Senjika) i otprilike pratim znakove, ali Slovaci imaju \u010dudnu naviku ne ozna\u010davati svako raskr\u0161\u0107e, a ima dosta raskr\u0161\u0107a gdje glavna cesta skre\u0107e, pa se svaki put pitam pratiti glavnu cesti ili i\u0107i ravno. U svakom slu\u010daju gubim se kao guska u magli, a lokalno stanovni\u0161tvo kao da radi za naftnu industriju i \u017eeli da ja napravim \u0161to vi\u0161e kilometara po Trnavi. Nekoliko puta sam pro\u0161ao grad uzdu\u017e i popreko prije nego sam sku\u017eio da postoji i grad Senec (Senjec) koji je na suprotnoj strani od Senice. Fora je u tome da i kad sam i\u0161ao u pravom smijeru kad stanem nekog pitati jesam li na pravoj cesti, on me uputi na skroz drugu stranu prema gradu u koji ja uop\u0107e ne trebam i\u0107i. Nakon sat vremena lutanja pizdim na kvadrat, ali uspijevam se dokopati prave ceste.<\/p>\n

\"\"

Trnava<\/p><\/div>\n

\"\"

Trnava<\/p><\/div>\n

\"\"

Trnava<\/p><\/div>\n

\"\"

Trnava<\/p><\/div>\n

\"\"

Zanimljiv naziv za pizzeriu<\/p><\/div>\n

\"\"

Trnava<\/p><\/div>\n

\"\"

Trnava<\/p><\/div>\n

\"\"

Trnava<\/p><\/div>\n

\"\"

Moja ku\u0107ica moja slobodica<\/p><\/div>\n

\"\"

Jedan od puteljaka kojima sam kro\u010dio<\/p><\/div>\n

Nakon Trnave nastavljam prema \u0161pilji Jasky\u0148a Driny, \u0161to se ispostavlja lo\u0161im potezom – em je upad 110SK, za parking motora tra\u017ee 30SK, ajde makar nisam platio slikanje (tra\u017ee 200SK) pa sam se pravio grbav i opalio par slika u toj \u0161pilji. Do same \u0161pilje vodi pje\u0161a\u010dka stazica i do vrha ima dobrih 20 minuta pje\u0161a\u010denja. Motor sam parkirao pokraj nekog GPZ500 slova\u010dkih registracija i dok sam ja bio u \u0161pilji on je oti\u0161ao. Sama \u0161pilja? Ni\u0161ta posebno \ud83d\ude41 Nakon toga pi\u010dim slova\u010dkim selima u potrazi za sljede\u0107im odredi\u0161tem – dvorcem \u010cerven\u00fd Kame\u0148. Na putu do tamo nailazim na zanimljivu birtiju ‘Boxer Club’, \u010diji je gazda o\u010dito veliki BMW fan. Dvorac je lijep, ali ono \u0161to je stvarno lijepo je okolica koju \u010dine \u0161ume, ure\u0111eni travnjaci po kojima su razasuti kipovi i pokoje drvo. Tu ponovno sre\u0107em onog tipa na GPZ-u. Jo\u0161 jedan koji nema pojma 2 rije\u010di engleskog ili njema\u010dkog, no unato\u010d tom jezi\u010dnom hedikepu uspjevamo razmijeniti par re\u010denica – on ve\u0107 par dana putuje po Slova\u010dkoj, a krajnji cilj mu je Bratislava gdje ide kupiti objektiv za svoj prastari aparat. Vjetar poprili\u010dno pu\u0161e, a ja smi\u0161ljam gdje prespavati. Ne postavlja mi se ba\u0161 \u0161ator po ki\u0161i, jer je sve drugo samo nije vodonepropusan, a jedini pansion na koji sam nai\u0161ao je zauzet. Ki\u0161a je po\u010dela, odlu\u010dujem se lutati tim brdskim cesticama i vidim jednu vikendicu s poprili\u010dno velikim i natkrivenim trijemom… svane mi ideja i za pet minuta ja sam pod krovom, eMZo prekriven nekim daskama i malo sakriven od ki\u0161e. Ki\u0161a pada sve ja\u010de i ja\u010de, vjetar prelazi u oluju, a i munje odlu\u010duju napraviti svoj show. Dok se ki\u0161a smirila ve\u0107 je pao mrak, a ja pod tim krovom di\u017eem \u0161ator. Naravno da sam u \u0161atoru strahovao dok se nije ono malo prometa tom cesticom smirilo, a onda sam zaspao kao bubica \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"

Jasky\u0148a Driny<\/p><\/div>\n

\"\"

slova\u010dka<\/p><\/div>\n

\"\"

Boxer Club<\/p><\/div>\n

\"\"

Boxer Club<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

Slovak s GPZ500<\/p><\/div>\n

Dan tre\u0107i, 08\/08\/07<\/h3>\n

Kako sam prespavao na trijemu vikendice pokraj dvorca \u010cerven\u00fd Kame\u0148 moram pro\u0107i pokraj njega pa slikam jo\u0161 par ranojutarnjih slika okolice dvorca i nastavljam prema dvorcu Smolenice koji nije udaljen ni 10km. Tamo dolazim u najbolje mogu\u0107e vrijeme – taman se jutarnje sun\u010deve zrake razlijevaju preko livade koja okru\u017euje dvorac. Ina\u010de je dvorac zatvoren za javnost jer slu\u017ei za okupljanja slova\u010dkih znanstvenika, ali tokom 7. i 8. mjeseca je otvoren za posjetitelje. Fora je natpis ispred dvorca, a ka\u017ee ne\u0161to kao “This is place of no tourist interest!”. Mogli su pojednostaviti stvar i napisati “Mr\u0161 marvo odavde!”. Unutar dvorca ima i mala birtijica, vinski podrum, naravno paunovi. Neizostavan je i polupijani portir. Dvorac okru\u017euje ogromni park u kojem je zabranjeno kampiranje i lo\u017eenje vatre.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"

Moje obdani\u0161te za jednu no\u0107<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cerven\u00fd Kame\u0148<\/p><\/div>\n

\"\"

Smolenice<\/p><\/div>\n

\"\"

Smolenice<\/p><\/div>\n

\"\"

Smolenice<\/p><\/div>\n

\"\"

Smolenice<\/p><\/div>\n

\"\"

Smolenice<\/p><\/div>\n

U Slova\u010dkoj sam se planirao zadr\u017eati samo jedan dan, ali me ki\u0161a zeznula i malo oduljila boravak u Slova\u010dkoj, pa odustajem od obilaska dvorca u Dolnoj Krupi i pi\u010dim do GP Holi\u010d\/Hodonin. \u010ce\u0161ki grani\u010dni cajci me malo \u010dudno gledaju, ali ne prave nikakve probleme. U Hodoninu se ne zadr\u017eavam, \u010dak zaboravljam posjetiti mjenja\u010dnicu. Sljede\u0107i cilj mi je Brno, a do njega dolazim prolaze\u0107i kroz pitoreskna \u010de\u0161ka sela. Tako sam u jednom malo zastao i upla\u0161io se kad je iz zvu\u010dnika postavljenih na trg po\u010dela svirati \u010de\u0161ka narodna glazba. Br\u017ee-bolje pitam nekog lokalca koji mi poku\u0161ava objasniti da je to ‘village speak’ i stvarno nakon 5 minuta glazbe kre\u0107e ne\u0161to u stilu ‘mali narodni oglasi’. Zakon! Ina\u010de ovaj dio \u010ce\u0161ke je prelijepo ure\u0111en, skoro svako selo ima mali trg, sve je puno cvije\u0107a, zgrade su obnovljene. Mana je \u0161to do Brna nisam uspio na\u0107i mjenja\u010dnicu, \u010dak ni banke ne \u017eele obaviti zamjenu EUR->\u010cK. Usput stajem slikati ogromne hrpe sijena na \u010de\u0161kim poljima (pitam se kako rije\u0161e problem vjetra!?), a u jednom selu u kojem se glavna ulica zove ‘Ulica Cvije\u0107a’ sre\u0107em dvojicu na ultra sre\u0111enoj Jawi 250, oni naravno nemaju pojma ni beknuti engleski, a ja sam odustao od u\u010denja ruskog. U Slova\u010dkoj sam se nagledao dosta \u0160koda (svaki 5 auto je \u0160koda), ali u \u010ce\u0161koj svaki 5. auto NIJE \u0160koda. Oko Brna po\u010dinjem mahati svakom autu koji nije \u0160koda.<\/p>\n

\"\"

Zvu\u010dnici<\/p><\/div>\n

\"\"

Zvu\u010dnici<\/p><\/div>\n

\"\"

Mutenice<\/p><\/div>\n

\"\"

Mutenice<\/p><\/div>\n

\"\"

Hrpa sijena<\/p><\/div>\n

\"\"

Ulica cvije\u0107a<\/p><\/div>\n

U Brno ulazim pun dobre volje, sunce sija, vozim se i pitam – mo\u017ee li mi i\u0161ta pokvariti dan? Naravno da mo\u017ee – ostavljam motor i odlu\u010dim pojesti burek, sjedam 50 metara od motora (upozoren sam da tu ‘operiraju’ cigani) i lagano u\u017eivam u o\u010dajnom bureku za 22\u010cK (treba u\u017eivati u onom \u0161to ima\u0161 :). Naravno, jedan ganci se odva\u017eio i poku\u0161ao ukrasti kacigu (koja je bila zaklju\u010dana za motor), ja dotr\u010dim do motora tresem se kao \u0161iba, cig ose pravi da se ni\u0161ta nije dogodilo. Spremam se, pizdim i kre\u0107em. Jebo Brno! Vidio sam \u0161ta sam trebao i to mi je dosta, od sad se definitivno baziram samo na sela i manje gradi\u0107e. Sljede\u0107a destinacija je Trebi\u010d i put pronalazim bez pol frke, ali nisam pre\u0161ao ni 5km i ve\u0107 odlu\u010dujem malo skrenuti s puta do gradi\u0107a Rosice \u0161to se pokazuje kao pun pogodak. Ovaj gradi\u0107 progla\u0161avam naljep\u0161im gradom kojeg sam u \u017eivotu vidio. Dok sam ulazio u grad, imao sam osje\u0107aj da se vra\u0107am lagano u pro\u0161lost. Ceste su poplo\u010dane kamenom, slasti\u010darna se nije mjenjala u zadnjih 50 godina, auti polagano klize cestama, imam osje\u0107aj da \u010dak i ljudi polak\u0161e hodaju.Tu pronalazim i Internetovu Kavarnu (da, krenuo sam u\u010diti strane jezike) koja je zapravo \u017eeljezara\/trgovina ku\u0107anskim aparatima\/internet cafe.<\/p>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

\"\"

Rosice (Rosickou)<\/p><\/div>\n

Opet slijedi malo tumaranja po \u010de\u0161kim sporednim putevima \u0161to me ne brine puno, jer prolazim svoje najbolje moto kilometre do sada, u\u017eivam koliko se u\u017eivati mo\u017ee. \u010ce\u0161ka mo\u017eda nema hrpu dramati\u010dnih krajolika, ali zato ima dvorace i prelijepa sela koja je u\u017eivancija za gledati, kao i ceste koje vode kroz \u0161ume po kojima je neopisiv gu\u0161t voziti se. Divim se i ne mogu vjerovati da su pokraj ve\u0107ine cestica zasa\u0111eni drvoredi, ali ne bilokakavi, nego drvoredi jabuka, kru\u0161aka i tre\u0161anja. \u017dalim \u0161to nisam prolazio tim putevima dok je bila sezona tre\u0161anja. Svako malo stajem slikam, odmaram se i u\u017eivam. Od mnogih gradi\u0107a i sela nisam ni ime zapamtio. Koliko god spavanje u \u0161atoru i lutanje selskim cestama bilo lijepo, postoji i negativna strana – smrdim i sebi i drugima, a uskoro se pribli\u017eavam mjestu Trebi\u010d (kako se zovu djevojke iz Trebi\u010da? Pa trebe, naravno :)). Tra\u017eim negdje tu\u0161 kabine i uglavnom nitko nema pojma o \u010demu pri\u010dam, ali pronalazim na jednoj benzinskoj kabine koje su u kvaru, eh \u0161ta ti je sre\u0107a. Odlu\u010dujem takav smrdljiv nastaviti dalje. Po tim selima sam tumarao dobrih 7 sati, pre\u0161ao sam hrpu kilometara, a nisam se puno primakao cilju, pa u Trebi\u010du odlu\u010dujem malo ubrzati tempo jer po\u010dinje padati ki\u0161a (i ovo \u0107e postati obilje\u017eje ovog \u0111ira – iz dosta gradova me potjerala ki\u0161a!). Skre\u0107em na brzu cestu i pi\u010dim put Kutne Hore. Sukladno odluci o izbjegavanju velikih gradova planiram Prag obi\u0107i s ‘gornje’ strane. Nakon kojih stotinjak km prebacujem na rezervu, pa stajem na benzinskoj koja ne prima eure, a ja sam presu\u0161io s \u010ce\u0161kim Krunama, tako da nastavljam dalje ne brine\u0107i se previ\u0161e, jer imam dovoljno goriva za sljede\u0107ih 75km. Ki\u0161ica lagano pada, a meni nervoza raste, jer polako mi se topi rezerva, no\u0107 je skoro tu, mjenja\u010dnice nigdje na vidiku… Stajem u nekoj, ajmo ju tako nazvat, birtiji gdje za divno \u010dudo Bo\u017eje mjenjaju EUR->\u010cK. I to po najboljem te\u010daju u cijeloj dr\u017eavi 30\u010cK za 1EUR (u mjenja\u010dnicama se dobije 27\u010cK za 1EUR). Konobarica mi se ispri\u010dava i ka\u017ee da mo\u017ee dati jedino po tom te\u010daju, a ja totalno zbunjen, jer to ne najbolji te\u010dak koji sam do sada na\u0161ao. Mjenjam 20EUR-a i pijem Coca-Colu u fla\u0161i od 0.33L (kod nas su, pizde, uveli fla\u0161e od 0.25L). Sad imam dovoljno \u010cK i nema brige, nastavljam dalje prate\u0107i cestu 38. Nakon kojeg kilometra vidim skretanje za Motocross stazu, pa odlu\u010dujem pogledati kako \u010cesi voze MX, na stazi samo 2 \u017eive du\u0161e, a i on ispremaju motore… nastavljam dalje. U Kutnu Horu sti\u017eem oko 22 sata, gdje pronalazim autokamp gdje se odlu\u010dujem smjestiti. KONA\u010cNO tu\u0161iranje i spavanac. Autokamp \u010dak i nije skup, 200\u010cK.<\/p>\n

\"\"

Ivan\u010dice<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

N\u00e1m\u011b\u0161\u0165 nad Oslavou<\/p><\/div>\n

\"\"

Trebi\u010d<\/p><\/div>\n

\"\"

Trebi\u010d<\/p><\/div>\n

\"\"

Dnjepr u Trebi\u010du<\/p><\/div>\n

\"\"

Trebi\u010d<\/p><\/div>\n

\"\"

Trebi\u010d<\/p><\/div>\n

\"\"

Trebi\u010d<\/p><\/div>\n

\"\"

Trebi\u010d<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Selendra<\/p><\/div>\n

\"\"

Opako dobra cesta<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

San svakog bikera<\/p><\/div>\n

\"\"

eMZo na motocross stazi<\/p><\/div>\n

\"\"

Birtija\/Mjenja\u010dnica<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Dan \u010detvrti, 09\/08\/07<\/h3>\n

U kampu u kojem sam spavao upoznajem stariji bra\u010dni par koji ve\u0107 14 dana putuju na biciklima, iz \u010ce\u0161ke su, a sad prate tok rijeke Labe (ina\u010de Slova\u010dku i \u010ce\u0161ku mogu opisati kao top destinacije za bicikliste, jer na dosta mjesta imaju ure\u0111ene staze, posebni znakoji koji upozoravaju na bicikliste, pa na kraju i sreo sam sigurno 5 puta vi\u0161e biciklista nego bikera). Pitam ga za zanimljive destinacije u \u010ce\u0161koj, na \u0161to on odmah odgovara Prag! Re\u010dem mu kako mislim presko\u010diti Prag, a on se umalo uvrijedi. Kao kakav je to na\u010din presko\u010diti Prag!? A kad sam mu rekao da planiram posjetiti Bratislavu, e tad je doslovno popizdio i zapo\u010deo pri\u010du u tome kako je Prag dobar, a Bratislava selo s 3 ku\u0107e u 2 reda \ud83d\ude42 Ne marim puno za njegove pri\u010de, nego gledam u kartu i odlu\u010dujem se za dana\u0161nu rutu. Karlo (biciklist, ljubitelj Praga) me upozorava da je za danas najavljena ki\u0161a i velika oluja. Ne vjerujem mu puno, jer dan je stvarno prekrasno svanuo. Kre\u0107em cestom prema ‘dolje’ tako da Prag zaobi\u0111em s donje strane (iako sam ju\u010der pred ki\u0161u odlu\u010dio druga\u010dije). Cilj mi je Hrad \u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/a> – dvorac o kojem \u0107e dovoljno re\u0107i slike. Slike, na\u017ealost, ne mogu ispri\u010dati kakva predobra cesta vodi to tog dvorca. U i oko dvorca se zadr\u017eavam dobra 2 sata, jer sam odlu\u010dio obi\u0107i dvorac i iznutra, kao i popeti se na vidikovac pokraj dvorca.<\/p>\n

\"\"

Cesta<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled na \u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

\"\"

Pogled sa \u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

\"\"

Vidikovac<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

\"\"

\u0106e\u0161ky \u0160ternberk<\/p><\/div>\n

Sljede\u0107e odredi\u0161te je Bene\u0161ov, ali se malo gubim jer sam stalno imao osje\u0107aj da idem u smijeru suprotnom od smijera kojim sam stvarno i\u0161ao. Tako u Vla\u0161imu nadobudno pitam za Bene\u0161ov, a ljudi mi upere u smijer odakle sam do\u0161ao. Za prvog koji mi je tako pokazao sam mislio da je lud, na kraju se ispostavilo da ti \u010cesi i nisu toliko ludi. Ni\u0161ta zato, iako sam napravio 60 nepotrebnih kilometara naletio sam i na jedan dvorac u okolici Vla\u0161ima. Dolazim do dvorca, a ono se vjeverica \u0161eta pokraj drveta, neka klasi\u010dna glazba svira u dvori\u0161tu dvorca, a paunovi se odmaraju… Idila dostojna nekog romanti\u010dnog filma. Nastavljam prema Bene\u0161ovu gdje sti\u017eem oko 13 sati. Malo se poku\u0161avam sna\u0107i po gradu, idem u banku zamijeniti novce i dok sam ja u banci po\u010dinje pljusak. Sranje – motor je cca. 2km dalje parkiran. Stavljam kacigu na glavu i pje\u0161a\u010dim do motora. Pidzim i u sebi, a bome i oko sebe, navla\u010dim ki\u0161no odjelo, odustajem od daljenjg razgledavanja \u010ce\u0161ke i skre\u0107em na brzu cestu prema Pragu. Tu me pere ki\u0161a cijelim putem, kroz Prag prolazim autoputem i stajem tek nakon \u0161to sam pro\u0161ao Prag. Jedini pozitivan dio vo\u017enje po autoputu je kad sam obi\u0161ao Jawu TS 350. Odmaram se malo na benzinskoj, gdje poku\u0161avam kontaktirati Mihu i Perkova koji su sad ve\u0107 u Pragu. Javljaju da je i njih ki\u0161a uhvatila, samo su oni skrenuli u Pivnicu, za razliku od mene kojeg je zadnjih 200km prala ki\u0161a.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Dvorac pokraj Vla\u0161ima<\/p><\/div>\n

\"\"

Dvorac pokraj Vla\u0161ima<\/p><\/div>\n

\"\"

Dvorac pokraj Vla\u0161ima<\/p><\/div>\n

\"\"

Dvorac pokraj Vla\u0161ima<\/p><\/div>\n

\"\"

Bene\u0161ov<\/p><\/div>\n

\"\"

Odmor na benzinskoj<\/p><\/div>\n

\"\"

Odmor<\/p><\/div>\n

Ovaj dio \u010ce\u0161ke iza Praga mi se \u010dini siroma\u0161niji i od Slova\u010dke sirotinje. Imam osje\u0107aj kao da sam u Bosni. Razlika izme\u0111u ovog dijela \u010ce\u0161ke i onog \u0161to sam obilazio prethodna 2 dana se najbolje vidi u autobusnim stanicama. U bogatom dijelu su stanice sazidane ku\u0107ice s prozorima i vratima, dok su to ovdje samo 4 \u010deli\u010dna stupa sa krovom koji je davno izgorio. Ve\u0107ina tvornica su u stanju raspadanja. Moje raspolo\u017eenje odli\u010dno prati vremenske prilike, pa tako razjeban ulazim u Chomutov, grad koji je udaljen 60km od Zschopaua. Osje\u0107am se o\u010dajno, ki\u0161a stalno pada, sve je nekako sivo, bezli\u010dno. Stajem na Lidlovom parkirali\u0161tu i unato\u010d \u010dinjenici da sam pre\u0161ao 1450km i da sam u jednom komadu nekako se ne osje\u0107am ba\u0161 sretno. Svaki drugi tip na ulici mi se \u010dini kao da je osu\u0111ivani kriminalac, mo\u017eda je za to kriva ki\u0161a, a mo\u017eda i \u010dinjenica da je Chomutov centar \u010ce\u0161kog kriminala, droge i prostitucije. Nakon sat vremena odmora na tom parkirali\u0161tu kre\u0107em u potragu za smje\u0161tajem. Pratim malo znakove i dolazim do hotela Jezero gdje nalazim smje\u0161taj za smije\u0161no malenih 183\u010cK. Smje\u0161tam se u hotelu kad po\u010dinje pravi prolom oblaka pra\u0107en \u017eestokom grmljavinom. Ostavljam sve stvari na motoru neka kisnu, promatram kroz prozor motor kako kisne usput primje\u0107ujem da pokraj hotela prolazi poprili\u010dno puno cigana. Proglasite me homofobom i rasistom, ali nakon Brna ja ciganima vi\u0161e ne vjerujem. \u010cim je prestala ki\u0161a, a padala je sigurno sat vremena, sjedam na eMZu i idem prona\u0107i Internetovu Kavarnu, a bome i smisliti gdje \u0107u ostaviti motor, jer hotel nema nikakvo dvori\u0161te, a o \u010duvanom parkingu mogu samo sanjati. Lunjaju\u0107i gradom nailazim na ‘Bikers Hospitality Club’, presretan ulazim unutra gdje nitko ne pri\u010da engleski, ali nekako se sporazumjevamo. Ostajem razo\u010daran, jer ne samo da mi nisu pomogli prona\u0107i siguran smje\u0161taj za motor, nego sam bolje i detaljnije upute dobivao od prolaznika vulgaris. Bit \u0107e da mi je ki\u0161a koja je ponovno po\u010dela padati dala ideju, pa ostavljam motor pokraj ulaza jedne stambene zgrade koja je odavala dojam da unutra \u017eive imu\u0107niji ljudi, a sam ulaz je smje\u0161ten malo dalje od o\u010diju prolaznika. Sve stvari ostavljam na motoru, samo skidam tank torbu i odlazim na spvanac.<\/p>\n

\"\"

Hotel u Jezera<\/p><\/div>\n

\"\"

Chomutov<\/p><\/div>\n

\"\"

Chomutov<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010ce\u0161ka Arizona<\/p><\/div>\n

\"\"

Jo\u0161 malo...<\/p><\/div>\n

Dan peti, 10\/08\/07<\/h3>\n

Ujutro je svanuo nikakav dan, maglu\u0161tina tmurno vrijeme, ali nemam izbora idem dalje. Do Zschopaua imam cca. sat vremena vo\u017enje, s Mihom i Perkovom koji su iz Osijeka krenuli autom u srijedu se planiram na\u0107i oko 11 sati. Cesta od Chomutova do njema\u010dke granice me podsje\u0107a na Bosansku Arizonu – samo ovdje su prodava\u010di Kinezi smje\u0161teni u drvenim kolibama. Kako se pribli\u017eavam Njema\u010dkoj tako ulazim u sve gu\u0161\u0107u maglu koja se, na\u017ealost, ne\u0107e maknuti idu\u0107a 3 dana. Na Njema\u010dkoj granici \u010dim je carinik vidio MZ-a samo je pitao “Zschopau?”. U Marienbergu stajem u Kauflandu opskrbiti se nekom hranom, jer ostala mi je samo jedna konzerva sku\u0161e i nju \u0107u stamaniti u centru Zschopaua. Prije ulaska u Zschopau ima malo raskr\u0161\u0107e na kojem je tabla “MZ 800m”, znam, to je moje skretanje. Stajem pred novom tvornicom, obavezno slikanje i \u010du\u0111enje – na vrh tvornice su stavili MZ 1000S – dana\u0161nji ponos in\u017eenjera iz MZ-a.<\/p>\n

\"\"

Jo\u0161 malo...<\/p><\/div>\n

\"\"

Tvornica<\/p><\/div>\n

\"\"

Zschopau<\/p><\/div>\n

\"\"

Zschopau<\/p><\/div>\n

\"\"

Schloss<\/p><\/div>\n

\"\"

Rijeka Zschopau<\/p><\/div>\n

\"\"

Schloss<\/p><\/div>\n

Zschopau je kao prototip njema\u010dkog gradi\u0107a, brdovit, rijeka Zschopau prolazi kroz grad, i dvorac je na svom mjestu. I ono najbitnije – ve\u0107ian natpisa je ispisana nekakvim goti\u010dkim fontom. Dosta ljudi staje i zagleda u parkiranog MZ-a, uglavnom misle da sam iz Ma\u0111arske (Hungary), ali im obja\u0161njavam da HR dolazi od HR<\/strong>vatska. Gotovo svaki \u010dovjek s kojim sam popri\u010dao je rekao da je radio u tvornici (kasnije mi Miha obja\u0161njava da je tvornica nekad zapo\u0161ljavala 4000 radnika, \u0161to bi reklo da \u0107u te\u0161ko na\u0107i \u010dovjeka koji NIJE radio u MZ-u). Obi\u0161ao sam kompletan grad, na\u017eicao pristup internetu u gradskoj knji\u017enici i eto ve\u0107 je 11 sati, dolaze Miha i Perkov, pa kre\u0107emo u obilazak MZ\/DKW muzeja smje\u0161tenog u samom dvorcu.<\/p>\n

\"\"

Emmenrausch<\/p><\/div>\n

\"\"

Emmenrausch<\/p><\/div>\n

\"\"

Glavni MZ in\u017eenjer<\/p><\/div>\n

\"\"

Balkanci na rasprodaji<\/p><\/div>\n

\"\"

Isprobavanje nove jakne<\/p><\/div>\n

Sam susret se odr\u017eava u dvori\u0161tu nove tvornice, upad se pla\u0107a 20\u20ac i traje 3 dana (petak, subota i nedjelja). Zbog ki\u0161e je sve blatno, pa jedva pronalazimo smje\u0161taj za \u0161atore. Ja kona\u010dno skidam stvari s motora i vidim da su mi bisage kompletno mokre (ispostavlja se da je bila dobra ideja sve stvari stavljati u vre\u0107ice). Ne\u0161to robe je mokro, vre\u0107a za spavanje se ne mo\u017ee nazvati suhom. Prijavljujem se za “Weiteste Anreise” nagradu (najdalji dolazak) sa 1493km. Miha nanju\u0161uje rasprodaju pod jednim \u0161atorom, pa snimamo cijene – ko\u017ena jakna 50\u20ac, tekstilne jakne 15\u20ac, kape po 1 ili 2 \u20ac. Ovu rasprodaju se isplati \u010dekati. Naravno balkanci su uspjeli do\u010dekati svoj red pa kupujemo sve \u0161ta se kupiti da, ja sam kupio 3 razli\u010dite jakne, kapu, ruksak nekoliko majca, \u0161alica, naljepnica i pri\u0161ivki… sve original MZ. Sretan kao malo dijete obla\u010dim ko\u017enu jaknu i ne skidam ju idu\u0107ih 5 dana :). Zbog ki\u0161e i magle ljudi u kampu i nema puno, ono malo \u0161to nas ima je uglavnom u blatu do koljena. Upoznajem se s nekim \u0160ve\u0111anima, upoznajem i Engleza koji je do\u0161ao s autom.<\/p>\n

\"\"

Koncert<\/p><\/div>\n

\"\"

Koncert<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Milijunti MZ<\/p><\/div>\n

Dan \u0161esti i sedmi, 11 i 12\/08\/07<\/h3>\n

Ujutro se budim polu uko\u010den od zime, spavam samo u vre\u0107i za spavanje, pa me ubi hladna zemlja ispod mene. Tra\u017eim neki doru\u010dak i odlazim s prvom grupom na obilazak tvornice. Iako ne ku\u017eimo \u0161ta lik pri\u010da, nije te\u0161ko pohvatati da mu je svaka tre\u0107a rije\u010d “Problem”. Na\u017ealost, iako imaju 2 odli\u010dna proizvoda (MZ 1000S je 3. na velikom Motorradovom testu izdr\u017eljivosti, mala 125ccm ma\u0161ina jede konkurenciju za doru\u010dak) nesposobni su ih prodati. Slike iz tvornice mo\u017eete pogledati ovdje<\/a>. Kasnije pi\u010dimo u obli\u017enji Augustusburg u muzej motora koji se nalazi u ogromnom dvorcu. Sve slike iz tog mozeja se nalaze ovdje<\/a>. Ovi njemci su \u010dudan narod – subotom popodne ve\u0107ina trgovina ne radi, u cijelom Zschopau ne uspjevamo prona\u0107i obi\u010dnu birtiju, samo slasti\u010darne. A i one imaju ludo radno vrijeme, jedna se nedjeljom otvara u 5 ujutro, a zatvara u 10 ujutro. Kao da \u017eele prodati \u0161to manje kola\u010da. Ina\u010de, \u0160vabe su fin i uredan narod tako da su na susretu bile tu\u0161 kabine sa ogromnim koli\u010dinama tople vode.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

dojam blata<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Hrvatski MZ Club<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Taj dan jo\u0161 obilazimo trgovce rezervnim dijelovima, pa se malo opskrbljujemo. Tokom koncerta dolazi \u010dovo nose\u0107i OGROMNU zastavu iz 60-tih godina, gomila ga pozdravlja pljeskom. Upoznajemo se s njim, a njega osim pokojeg piva vi\u0161ka tu\u010de i nostalgija – bio je tvorni\u010dki enduro voza\u010d. Uspjevamo ga sku\u017eiti da nas sutra poziva kod sebe da pogledamo sobu koju je posvetio MZ-u. Tako i biva, sutra ujutro odlazimo do njega. U ku\u0107i ima birtiju i treba se debelo zamisliti jel to ne\u010dija dnevna soba ili birtija, stvanro odli\u010dan ideja. Jedan dio je odvojioza pokale, postere, odli\u010dja i sli\u010dno. Sin mu je konobar i osvojio je nagradu za najbolje ure\u0111en stol na jednom natjecanju – tema je bila MZ!<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Birtija\/kuca<\/p><\/div>\n

\"\"

Birtija\/kuca<\/p><\/div>\n

\"\"

Ekipica<\/p><\/div>\n

\"\"

Vidikovac\/toranj<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

MZ pred hotelom s 5 zvjezdica<\/p><\/div>\n

Miha i Perkov odlaze u Zwickau posjetiti Trabant muzej, a ja ostajem \u010dekati progla\u0161enje pobjednika i nadatise da \u0107u dobiti pokal. Sve svoje stare stvari, \u0161ator, vre\u0107u za spavanje tovarim kod Mihe u auto, a ja ku\u0107i nosim samo jakne i ostale picaboce koje sam pokupovao. \u010cim su se Miha i Perkov maknuli kroz maglu se probija sunce. Kona\u010dno! Su\u0161im se i grijem kao gu\u0161ter na suncu, kona\u010dno se mo\u017ee malo i slikati prelijepo ure\u0111ene MZ-e (proteklih dana nisam skoro ni\u0161ta slikao, jer ki\u0161a i magla nisu bili na na\u0161oj strani). Sti\u017eu starci na raznim DKW ma\u0161inama… Pokal sam dobio (tri puta hura za mene, Weiteste anreise<\/a>), konkurenciju su mi pravili jedan Britanac sa 900km i Francuz sa 700km. Jo\u0161 je jednom opra\u0161tam od susreta i kre\u0107em. Plan je ne i\u0107i istim putem, nego preko Karlovyh Vara, Klatovyja, do Slova\u010dke, pa dalje kako bude. U Karlovym Varyma se naravno gubim, jer je cijeli grad prekopan tako da odustajem od nekakvog posjeta centru. Prate\u0107i turisti\u010dke putokaze skre\u0107em s puta u potrazi za nekakvim tornjem, toranj je sagra\u0111en kao vidikovac za obli\u017enje dvorce, a nalazi se na 777mnv. Cesta koja vodi do njega je dobrim dijelom poplo\u010dana kamenom, tako da se vozim kao po jajima. Nastavljam dalje prema gradu Mari\u00e1nsk\u00e9 L\u00e1zn\u011b<\/a>. Ovaj me grad iznenadio i to opako, jer sam tu mislio na\u0107i neki jeftini hostel i prespavati, ali nakon ulaska u grad – \u0160OK. Sve hoteli s 5 zvjezdica, ure\u0111eni parkovi, \u0161etali\u0161ta, gradom lagano klizi trolejbus, obitelji se vozaju u ko\u010diji. Sve je puno o\u010dito bogatih ljudi. Prvi put u\u017eivo vidim Maseratija. Parkiram svoju ragu pred Cristal Hotel, likovi me uglavnom \u010dudno gledaju. Kre\u0107em u brojanje hotela – nabrojao sam ih preko 30 i odustao. Osim hotela sve je puno i zlatarni, skupih butika, kockarnica,… Kasnije saznajem da se tu nalaze razna lje\u010dili\u0161ta \u0161to obja\u0161njava tolike bogata\u0161e na jednom mjestu. Pokraj Pjevaju\u0107e Fontane upoznajem jednog Rusa, nije \u010duo za Hrvatsku, ali Tita i Jugoslaviju pozna u du\u0161u \ud83d\ude42 O\u010dito je da jeftini hotel ovdje ne\u0107u na\u0107i, pa kre\u0107em i iz protesta turiram eMZu pod \u010dokom pri tome se i sam gu\u0161im u dimu, pravim par krugova po gradu pod \u010dokom i kre\u0107em dalje. Hvata me mrak, to\u010dim gorivo za posljedne Krune, ponovno po\u010dinje ki\u0161ica, \u0161atora nemam tak oda moram tra\u017eiti neki smje\u0161taj. Tek oko 22 sata nalazim nekakav pansion, na sre\u0107u gazda taman zatvara psa u dvori\u0161tu. Za jednu no\u0107 tra\u017ei 300\u010cK ja imam samo eure, pa mu nudim 10\u20ac on ho\u0107e 15\u20ac, dajem mu 12\u20ac i svi sretni i zadovoljni. Za tih 12\u20ac sam dobio kompletnu ku\u0107u, televizor, fri\u017eider, tu\u0161,…<\/p>\n

\"\"

Mari\u00e1nsk\u00e9 L\u00e1zn\u011b<\/p><\/div>\n

\"\"

Mari\u00e1nsk\u00e9 L\u00e1zn\u011b<\/p><\/div>\n

\"\"

Mari\u00e1nsk\u00e9 L\u00e1zn\u011b<\/p><\/div>\n

\"\"

Mari\u00e1nsk\u00e9 L\u00e1zn\u011b<\/p><\/div>\n

\"\"

Raspjevana Fontana<\/p><\/div>\n

\"\"

Raspjevana Fontana<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

Dan osmi 13\/08\/07<\/h3>\n
\"\"

\u010cesk\u00e9 Bud\u011bjovice<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cesk\u00e9 Bud\u011bjovice<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cesk\u00e9 Bud\u011bjovice<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cesk\u00e9 Bud\u011bjovice<\/p><\/div>\n

\"\"

\u010cesk\u00e9 Bud\u011bjovice<\/p><\/div>\n

U Klatovyju doru\u010dkujem i kupujem litru 2T ulja. Jo\u0161 uvijek nisam siguran kojim \u0107u putem do ku\u0107e, ali znam da moram do\u0107i do \u010ce\u0161kih Budejovica gdje i sti\u017eem oko podne. Grad je prekrasan (kao i ve\u0107ina tih starih \u010de\u0161kih gradova), penjem se na Black Tower i razgledam grad s visine. Iz grada me tjera ki\u0161a, pa pi\u010dim za J. Hradec, gdje pronalazim muzej fotografija. U Dvori\u0161tu muzeja ima mala klup\u010dica do koje valjda ne dopire nikakva buka. Na njoj sam na sjede\u0107ke uspio zaspati. I iz Hradeca me na kraju tjera ki\u0161a (za\u0161to se op\u0107e \u010dudim?!). Usput stajem u nekakav restoran koji nudi menu za smije\u0161nih 49\u010cK, odlu\u010dujem probati tu \u010de\u0161ku kuhinju, naru\u010dujem i Coca-Colu. Ispostavlja se da je Cola zapravo neka RC-Cola, – najodvratnije sme\u0107e koje sam u \u017eivotu probao, a ni hrana im nije bolja (neki kiseli kupus sa prijesnim kruhm i 2 komadi\u0107a mesa) i sve to konobar zara\u010duna 69\u010cK, ja dam 100\u010cK i ne dobijem kusur. Europa u svom punom sjaju \ud83d\ude42 Nekim sporednim cesticama se dovla\u010dim do Znojma, gdje odlu\u010dujem u\u0107i u Austriju. U Austriji punim i 2222.22km puta, a u Mistelbachu stajem na nekom parkirali\u0161tu pitati za smjer, vidim neke mutne tipove oko njih nekoliko Golfova. Ajde sporazumimo se nekako na njema\u010dkom i obja\u0161njavaju oni meni, kad me odjednom jedan od njoj pita na njema\u010dkom odakle sam, odgovaram “Kroatien”, na to kao iz topa dolazi “Pa \u0161ta ne ka\u017ee\u0161!”, ali onim ‘iz Doboja’ naglaskom. U sred Austrije ja nabasam na Bosance \ud83d\ude00<\/p>\n

\"\"

J. Hradec<\/p><\/div>\n

\"\"

J. Hradec<\/p><\/div>\n

\"\"

J. Hradec<\/p><\/div>\n

\"\"

Ovaj avion je parkiran u ne\u010dijem dvori\u0161tu<\/p><\/div>\n

\"\"

U ovom dvorcu netko \u017eivi<\/p><\/div>\n

Be\u010d izbjegavam, a bome upoznajem i Austrijske lokalne ceste, jer jedna cesta je zatvorena, pa idem obilaznom rutom. U Bratislavu ulazim oko 22 sata i vidim da ne mogu prona\u0107i mjesto za spavanje, a bome mi se i ne spava, pa odlu\u010dujem po\u0107i za Ma\u0111arsku i tamo si na\u0107i smje\u0161taj. Zbog svoje smotanosti zavr\u0161avam na autoputu i eto me na Ma\u0111arskoj granici. Sranje! Sad moram platiti 7\u20ac vinjetu. Dodatno sranje je \u0161to sam ve\u0107 pre\u0161ao 60km na rezervi a nemam pojma gdje je sljede\u0107a benzinska. Na zadnjim kapima goriva dolazim do benzinske, to\u010dim i kasnije se odvajam za Csornu, gdje nema teoretske \u0161ansa nema da na\u0111em mjesto za spavanje, jer pro\u0161la je pono\u0107. Odlu\u010dujem voziti pa kud pukne da pukne. Poku\u0161avam zaspati na klup\u010dici kraj supermarketa, ali ne mogu, pa kre\u0107em dalje. U 3 sata poslje pono\u0107i stajem na autobusnoj stanici i spavam tamo s kacigom na glavi. Oko pola 5 se budim i kre\u0107em dalje. Kad sam ve\u0107 tu odlu\u010dujem zagaziti i u Sloveniju, a u Domovinu ulazim u Murskom Sredi\u0161\u0107u. Stajem jo\u0161 u Bjelovaru i vra\u0107am Nevenu bobinu, nije mi trebala. U ku\u0107u ulazim polukrepan, kaciga smrdi kao da se netko posrao u nju, a ni ja nisam u bajnom stanju. Neka, vadim pokal hvalim se familiji. Vrijedilo je.<\/p>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Moja nova obitelj \ud83d\ude42<\/p><\/div>\n

\"\"

Austrija<\/p><\/div>\n

\"\"

Eh ti kilometri<\/p><\/div>\n

\"\"

Dunaaaveeee, plavi Dunaaaveeee<\/p><\/div>\n

\"\"

.<\/p><\/div>\n

\"\"

Bratislava<\/p><\/div>\n

\"\"

Ma\u0111arska granica<\/p><\/div>\n

Pre\u0161ao 2820km u 9 dana od toga 1000km u posljednjih 30 sati, prosjedio 55 sati na motoru, potro\u0161io 110 litara goriva i 2.5 litara 2T ulja. Zagazio u 7 zemalja od kojih samo Domovina nije u EU, a jedino Njema\u010dka i Austrija imaju EUR za slu\u017ebenu valutu. Sve kilometre sam pre\u0161ao s MZ-om ETZ 250 iz 1986 godine. O tehni\u010dkim problemima nisam ni pisao, jer ih nije ni bilo. Ruta kojom sam i\u0161ao se mo\u017ee na\u0107i ovdje<\/a>.<\/p>\n

Ostale slike<\/h3>\n