{"id":28,"date":"2010-08-01T20:45:15","date_gmt":"2010-08-01T19:45:15","guid":{"rendered":"http:\/\/togs.biz\/josip\/?p=28"},"modified":"2012-01-12T22:14:37","modified_gmt":"2012-01-12T21:14:37","slug":"durmitor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/lazic.info\/josip\/post\/durmitor\/","title":{"rendered":"Durmitor"},"content":{"rendered":"

Godi\u0161nji mi je po\u010deo iznenada, bez da sam smislio kud bi i kad bi i\u0161ao. Pregovaram s Boljom Polovicom kud bi i dogovorimo se za jedan kra\u0107i izlet u Istru i malo Slovenije, no to smo morali otkazati na sam dan kad smo mislili krenuti. I tako prolazi moj godi\u0161nji, a ja gledam u motor s balkona. Ka\u017eem sam sebi – dosta i spakiram se. Kamo idem? Nisam siguran, ali znam da \u017eelim pojesti \u0107evape u Biha\u0107u.<\/p>\n

<\/p>\n

\"\"

Pokret<\/p><\/div>\n

Kre\u0107em u ponedjeljak, rano ujutro, tako da je prvo stajanje \u010dim sam izi\u0161ao na otvorenu cestu, kako bih navukao ki\u0161njak, jerbo mi je zima.<\/p>\n

\"\"

Pokret<\/p><\/div>\n

Iako sam Rastoke vidio preko nekoliko puta, svaki put moram stati i ponovno se zadiviti tom biseru prirode.<\/p>\n

\"\"

Rastoke<\/p><\/div>\n

No, tu otkrivam da mi curi ulje iz rezervara, pa prvi put vadim alat i poku\u0161avam zate\u0107i \u0161araf ispod kojeg slini. Bojim se da od toga ni\u0161ta, no ne sekiram se ionako imam litru ulja sa sobom, jer motor tro\u0161i vi\u0161e ulja nego goriva.<\/p>\n

\"\"

Rastoke<\/p><\/div>\n

U Biha\u0107u klopam u restoranu na Uni, \u0107evapi su standardno dobri i sad trebam odlu\u010diti kamo dalje. Mislio sam obi\u0107i kanjon Vrbasa, a mo\u017eda ne bi bilo lo\u0161e napraviti turneju po Pet Petrovih Sela biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n

Naime, kako sam ro\u0111en i odrastao u Starom Petrovom Selu, u sje\u0107anju mi je ostala fe\u0161ta koja se odr\u017eala kad je moje selo ugostilu ostala Petrova Sela. Susreti su se zvali Susreti Pet Petrovih Sela (Staro, Li\u010dko, Bosansko, Srijemsko i Baranjsko). To bi mogao biti zanimljiv djir, ali ipak idem prvo do Splita kod kolege Tomislava.<\/p>\n

Iz Biha\u0107a idem prema Donjem Lapcu cestom koja jednim dijelom prati rijeku Unu, gledam dolje i vidim da uz rijeku ide i \u017eeljezni\u010dka pruga. To me podsje\u0107a na moje obe\u0107anje samom sebi da \u0107u se jednom provesti vlakom uz kompletan tok Une. E bome, ho\u0107u, samo ne danas \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"

Rijeka Una<\/p><\/div>\n

\"\"

Negdje uz put<\/p><\/div>\n

Krajolik kojim putujem je jako lijep i \u017eao mi je \u0161to je ovo prvi put u \u017eivotu da sam ovdje motorom. Tako sam jednom zatekao sam sebe kako me Zagorje podsje\u0107a na \u010ce\u0161ku, sramota je to, prvo obi\u0107i okolicu, a tek onda vlastitu Domovinu.
\nNegdje uz put vidim tablu da je u blizini vrelo Une, stajem, parkiram motor pokraj napu\u0161tene ku\u0107e i kre\u0107em pje\u0161a\u010dkom stazom prema vrelu. Nakom par metara me zasko\u010di mladi\u0107 koji napla\u0107uje ulaz do vrela. Tra\u017ei 15kn, opra\u0161tam se od tih para i nije mi \u017eao. Put do vrela je naporan za \u010dovjeka u moto opremi, ali ne \u017ealim proliveni znoj, jer pogled na vrelo modrozelene boje duboko 45 metara je mo\u0107an. Odmaram o\u010di na prekrasnom vrelu, du\u0161u uz \u017eubor vode i tijelo na klup\u010dicama koje se nalaze uz ure\u0111enu stazu koja vodi do vrela.<\/p>\n

\"\"

Izvor Une<\/p><\/div>\n

\"\"

Vrelo Une<\/p><\/div>\n

Voda na vrelu je mrzlo hladna, pa se nata\u010dem i kre\u0107em dalje prema Kninu, uz put stajem na gradili\u0161tu vjetroelektrane.<\/p>\n

\"\"

Pogled s vjetroelektrane<\/p><\/div>\n

Podno planine Po\u0161tak izvire rijeka Zrmanja, kako imam dovoljno vremena i volje skre\u0107em s puta i idem vidjeti i taj biser prirode. Iz sela Zrmanja se ide prema vrelu svije\u017ee napravljenim asvaltom, no u jednom trenutku prestaje cesta i dalje je samo livada s naznakama uga\u017eene trave gdje bi mogao biti put. Idem tim putem, pa gdje stignem… stigao sam do zapu\u0161tenog groblja i dalje se motorom ne mo\u017ee, pa nastavljam pje\u0161ice.<\/p>\n

\"\"

Dalje ne ide...<\/p><\/div>\n

\"\"

Put prema izvoru Zrmanje<\/p><\/div>\n

Pje\u0161a\u010dka staza vodi do ustave na rijeci, no ja nastavljam dalje odlu\u010dan da prona\u017eem to vrelo, no ubrzo odustajem jer sunce pr\u017ei dok se ja ro\u0161tiljam, vra\u0107am se do ustave i progla\u0161avam to izvorom, slikam se, umivam, pi\u0161am i napajam (ne nu\u017eno tim redom).<\/p>\n

\"\"

Izvor Zrmanje<\/p><\/div>\n

Sjetio sam se da jo\u0161 uvijek nisam odlu\u010dio kud dalje, kamo sutra. Gledam u kr\u0161evit krajolik i mislim si, kanjon Tare, Pivsko jezero, Durmitor… da, ja sutra idem u Crnu Goru. Pi\u010dim prema Kninu, gdje stajem u tvr\u0111avi, no ne ulazim unutra. Sramota me priznati, ali nisam htio dati 20kn za 5 minuta koliko sam mislio potro\u0161iti na razgledavanje. Neka idem dalje prema Splitu gdje sti\u017eem u kasnijim popodnevnim satima, nalazim se s Tomislavom kod kojeg \u0107u i prespavati.
\nUsput kontaktiram u AnteK-a, jerbo je on bio na Durmitoru, pa da mi da koji savjet.<\/p>\n

\"\"

Ujutro obilazim Split...<\/p><\/div>\n

\"\"

... i pitam se kojim putem dalje.<\/p><\/div>\n

Odlu\u010dujem se za Jadransku magistralu, iako me Tomislav upozorio da je sad tamo gu\u017eva da \u0107e mi se \u017eivot smu\u010diti.<\/p>\n

\"\"

Jadranska magistrala<\/p><\/div>\n

Tako je i bilo, nisam stigao ni do Omi\u0161a, kad se kolona usporila na ciglih 40km\/h, da bi u Omi\u0161u bio totalni dead stop. Skre\u0107em na prvu cestu lijevo za \u0161to se ispostavlja da je cesta uz kanjon Cetine, gdje se gu\u0111tam kao prase u malo blata. \u010cesto skre\u0107em s glavnog pravca i lutam cesticama koje su kao stvorene da ih se istra\u017euje. Idem redom Omi\u0161 – Poda\u0161pilje – Svini\u0161\u0107e – Slime – Zadvarje – \u0160estanovac – Imotski<\/p>\n

\n
\"\"

Pogled na Cetinu sa Zadvarja.<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

U Imotskom pravim malu pauzu i obilazim Modro i Crveno jezero. Ka\u017eu da je modro jezero dobilo ime po iznimno modroj boji, no meni se \u010dini da i crveno jezero ima iznimno modru poju, pa sam malo zbunjen \ud83d\ude42<\/p>\n

Zbunjen sam i ovim plakatom, umalo da odustanem od puta i sa\u010dekam subotu kako bih bio na ovom mega spektaklu, ali eto nekako sam se odlu\u010dio nastaviti put, strAVA Karabati\u0107 \u0107e morati pri\u010dekati<\/p>\n

\"\"

Ava Karabati\u0107, koncert godine<\/p><\/div>\n

Ka\u017eu da je Modro jezero jedno od najlijep\u0161ih kr\u0161kih jezera i ja se tu nemam \u0161ta buniti. Do njega vodi ure\u0111ena staza i nitko ne napla\u0107uje gledanje \ud83d\ude42 S druge strane, do Crvenog jezera mogu samo najhrabriji, jer se do vode treba spu\u0161tati niz 300m grubih i strmih stjena. Dubina vode iznosti 280m, \u0161to \u010dini ovo jezero najdubljim u Europi.<\/p>\n

Iz Imotskog idem prema Bosni i Mostaru, no putem se gubim, pa obilazim malo sela Ri\u010dice, Lokvi\u010di\u0107e, Postranje… da bi se na kraju ipak dokopao BiH granice. Umoran sam, spava mi se i vru\u0107e je. U jednom trenutku kre\u0107e ki\u0161a, pa navla\u010dim ki\u0161njak, pa sam sad mokar jer sam se preznojio, a ki\u0161a je odlu\u010dila da ne\u0107e padati. Stajem uz cestu, razvla\u010dim le\u017ealjku i spavam sat vremena, nema smisla da se forsiram.<\/p>\n

U Mostaru stajem i idem viditi slavni stari most, koji je pre\u017eivio od 1566. godine sve do 1993. kad je sru\u0161en u sukobima izme\u0111u Hrvata i Bo\u0161njaka.<\/p>\n

Prije nego sam ugledao Stari most primjetio sam hrpe sme\u0107a u potoku koji se uljeva u Neretvu ispod Starog mosta \ud83d\ude41<\/p>\n

\"\"

Sme\u0107e ispod mosta<\/p><\/div>\n

\"\"

Mostar<\/p><\/div>\n

Jedan skaka\u010d se odlu\u010dio na skok sa starog mosta, pa reko, ajde da vidim i to \u010dudo, pa se kuham na suncu… no, baja ne\u0107e skakati dok njegov kolega ne skupi 50KM, jer toliko ko\u0161ta skok. Po\u0161teno, svatko od okupljenih turista daje koliko ima i kad su svi koji su mislili dati dali o\u010dekujemo da bajo odvoji 8 sekundi svog \u017eivota i sko\u010di. Ali ne, njegov kolega, dosta nekulturno, komentira kako je skupio samo 35KM i da je to premalo za skok, pa ako \u017eelimo skok da netko da ostatak do 50KM. Likova pri\u010da je o\u010dajna, kao gadi mu se ovakav na\u010din skupljanja novaca, nije to uredu da ljudi ne\u0107e dati novce za skok… Uglavnom, pola ljudi koji su dali novce je odavna oti\u0161lo ili koluta o\u010dima. Kona\u010dno, lik ska\u010de s 50KM u d\u017eepu, a turisti se razilaze. \u0160etam uskim uli\u010dicama starog Mostara i stajem u maloj pe\u010denjari koja ima veliki natpis “Internet for customers”. Malo interneta, Cole i \u0161i\u0161kebab, ubojita je to kombinacija.<\/p>\n

\"\"

Skaka\u010d s mosta<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

\"\"

Skaka\u010d s mosta<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

\"\"

Odli\u010dna klopa u Mostaru<\/p><\/div>\n

Iz Mostara idem krivudavom cestom prema Nevesinju, ispred mene su 2 auta od kojih jedan kre\u0107e u pretjecanje taman kad je kamion bio u suprotnom traku, lu\u0111ak za volanom za dlaku promi\u010de izme\u0111u kamiona i auta. Stajem pitati je li sve OK s ljudima u autu i pi\u010dim za lu\u0111akom, jer nije u redu nastaviti dalje voziti kao da se ni\u0161ta nije dogodilo. Mislim si, \u0161ta ako je u autu mrcina od 120kg \u017eive vage… a ni\u0161ta onda \u0107u ga samo pozdraviti i po\u017eeljeti mu sretan put \ud83d\ude42 Sti\u017eem i zaustavljam auto, kad za volanom \u017eena iznimno tupog pogleda. Ka\u017eem joj da nije u redu to \u0161to je napravila i neka sa\u010deka \u010dovjeka koji je umalo izgubio \u017eivot zbog nje, pa neka mu se makar ispri\u010da. Tu kre\u0107e pla\u010d i kukulele naricanje, pa nastavljam dalje do Nevesinja. U Nevesinju stajem na benzinskoj nato\u010diti ulje i provjeriti koliko jo\u0161 goriva imam (jel moram napomenuti da ma\u0161ina pije pola litre ulja na svaki rezervar goriva). \u010castim se sladoledom i Knjaz Milo\u0161 mineralnom, gledam kartu i vidim da je ispred mene Gacko gdje mi se \u010dini kao idealno mjesto za spavanje, jer bli\u017ei se no\u0107, a Gacko je odmah na granici sa CG.<\/p>\n

\"\"

Na svako to\u010denje goriva ide i to\u010denje ulja<\/p><\/div>\n

Gacko je grad kraj kojeg se nalazi ogroman rudnik uglja, no taj rudnik nije sam sebi svrhom, nego slu\u017ei samo za napajanje u\u017earenoh kotlova termoelektrane koja se nalazi u sklopu rudnika (ili se rudnik nalazi u sklopu elektrane?). Uglavnom, ulazim po no\u0107i u Gacko i raspitujem se za smje\u0161taj. Dobivam 2 savjeta:<\/p>\n

    \n
  1. Da mi ne pada napamet sad i\u0107i za Nik\u0161i\u0107, jer tamo je bagra i banditi.<\/li>\n
  2. Da se ne vozam puno sa HR tablicama po Gacku.<\/li>\n<\/ol>\n

    Gutam knedlu veli\u010dine omanje lubenice i idem cestom prema Bile\u0107i i tra\u017eim gdje prespavati. Na kraju uz pomo\u0107 policajaca koji me upu\u0107uju na pravi put idem u eku selo Ko\u0161uta gdje spavam za 37KM bez doru\u010dka. Nije jeftino, ali zadnje \u0161to \u017eelim je sad lutati ovim krajevima.<\/p>\n

    Spavam kao beba i budim se odmoran, pa kre\u0107am kroz Samobor prema GP Krstac. Ovi krajevi stvarno lijepo izgledaju u ovo bistro jutro, skoro da mi nije jasno \u010demu nervoza sino\u0107.<\/p>\n

    Primje\u0107ujem zanimljiv detalj – ako netko \u017eeli uzgajati povr\u0107e u ovim krajevima prvo udolinu o\u010disti od kamenja, ogradi i tek tada to postaje vrt. U ovim krajevima ljudi uglavnom \u017eive od stoke koja ima dovoljno trave za ispa\u0161u, no zemlja i klima je dovoljno \u0161krta da se mo\u017ee zaboraviti na ikakvu intenzivnu poljoprivredu.<\/p>\n

    \"\"

    Pokret<\/p><\/div>\n

    \"\"

    Stoka zato slobono hoda cestama i ostavlja svoje nagazno-razmazne mine, pa treba biti oprezan.<\/p><\/div>\n

    Na GP-u se ispostavlja da ne mogu prije\u0107i granicu, jerbo je to lokalni prelaz. Dr\u017e-nedaj, ho\u0107e me pustiti, ne\u0107e, pa bi oni, ali ne smiju i na kraju odvije\u0107aju njih dvojca da je najbolje da ja odem na GP \u0160\u0107epan polje, jer tamo sigurno mogu preko grane. Neka, okre\u0107em se i pi\u010dim prema Fo\u010di cestom koja prati Sutjesku. U ti mkrajevima se o\u010dito pravi nekakav autoput, pa je sav promet preusmjeren na neke sporedne ceste koje nisu dizajnirane za takav promet, pa se mora voziti i vi\u0161e nego oprezno. Odroni mi do\u0111u kao dobar dan i ja samo pazim da mi ne postanu laku no\u0107 :)< br \/><\/p>\n

    Kona\u010dno se dokopavam “prave” ceste uz Sutjesku i tu po\u010dinje bajka. Brda su u magli, voda lagano \u017eubori, svako malo neki tunel… uop\u0107e mi nije \u017eao \u0161to nisam mogao prije\u0107i u Krstacu granicu.<\/p>\n

    \"\"

    Kanjon Sutjeske<\/p><\/div>\n

    \"\"

    Kanjon Sutjeske<\/p><\/div>\n

     <\/p>\n

    \"\"

    Stajem kod spomenika za 3301 vojnika koji su sahranjeni ovdje.<\/p><\/div>\n

    \"\"

    U selu Brod stajem, ru\u010davam u hladu i raspitujem se za put dalje.<\/p><\/div>\n

    \"\"

    Odmaranje<\/p><\/div>\n

    Dobijam korisne savjete:<\/p>\n

      \n
    1. Pazi se na cesti koja vodi od Broda do \u0160\u0107epan polja. Iznimno je to uska cesta po kojoj mnogi voze debelo iznad svojih mogu\u0107nosti, a skoro svaki zavoj je nepregledan.<\/li>\n
    2. Kad pre\u0111e\u0161 bosansku granicu i most preko Tare javi se Crnogorcima i onda se vrati\u0161 na cestu koja se nalazi na ni\u010dijoj zemlji, a vodi prema kanjonu Tare.<\/li>\n
    3. Pazi se planina da ne zavr\u0161i\u0161 kao Francuz koji je oti\u0161ao pre\u017eivljavati na Magli\u0107, pa eno ve\u0107 2 mjeseca pre\u017eivljava bez glasa i traga o njemu.<\/li>\n<\/ol>\n

      Na granici susre\u0107em jedne od nekulturnijih grani\u010dara ikad. Stajem motorom pred rampu u tip onako kao pazi da ne zgazi\u0161 rampu, jer ako ju razbijem on \u0107e mene razbiti!?! To ka\u017ee grani\u010dar na me\u0111unarodnom GP-u. Javljam se Crnogorcima i pitam jel se mogu okrenuti i vratiti se na cestu koja vodi prema kanjonu, naravno nema frke pa tako i biva. Idem prvo do manastira u kojem sre\u0107em \u010dovjeka koji ide pje\u0161ke s brda i pita me da nisam kojim slu\u010dajem s autom da ga povezem do dolje. Reko, ako Vam nije frka sjesti na motor odvest \u0107u vas, nije problem. Tako i bi, poskidam stvari s motora i sjedne \u010dovjek. Vidim da \u0107e biti problema, jer \u010dovjek se trese kao Banja Luka ’67.. Vozim lagano uz taj guravi makadam i pri\u010dam s \u010dovjekom koji je poznatiji u tim krajevima kao ‘Srpski pesnik’. Pri\u010da mi da je zadnji put sjeo na motor kad je imao 14 godina, sad ima 64. E ba\u0161 je na\u0161ao s kim \u0107e se voziti na motoru \ud83d\ude42 Vlasnik je on restorana na samoj obali Tare, pa malo pri\u010damo uz pi\u0107ence.<\/p>\n

      \"\"

      Zvona<\/p><\/div>\n

      Vra\u0107am se do manastira da pokupim stvari i malo se odmorim na vidikovcu s kojeg se pru\u017ea pogled na Taru. Mjesto je to na kojem je uklesana klupa u kamen i na kojem sve\u0107enik odmara du\u0161u.<\/p>\n

      \"\"

      Pogled na Taru<\/p><\/div>\n

      Pi\u010dim dalje prema Crikvi\u010dkom polju, gdje upoznajem dvoje Engleza koji se djiraju u iznajmljenom autu \u0160ibenskih tablica, ono \u0161to je bitno, je da imaju dosta detaljnu kartu ovih krajeva. Kako oni upravo kre\u0107u ku\u0107i ostavljaju mi kartu koja \u0107e mi biti od iznimne pomo\u0107i u sljede\u0107a 2 dana. U Crikvi\u010dkom polju stoji kameni kri\u017e za koji izgleda nitko nije siguran kome je postavljen, ali se zna da je tu jo\u0161 od srednjeg vijeka.<\/p>\n

      \"\"

      Najstariji ozna\u010deni grob u CG<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Malo slikanja nikome ne \u0161kodi<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Jo\u0161 uvijek nisam na Durmitoru, nego na Pivskoj planini koja je stvarno lijepo ozna\u010dena i problema sa snala\u017eenjem nema.<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Vozam se makadamima, \u010desto skre\u0107am na raznorazne puteljke, istra\u017eujem i gu\u0161tam. Samo mi ki\u0161a, koja stalno visi iznad glave, mo\u017ee pokvariti raspolo\u017eenje.<\/p><\/div>\n

      \"\"

      ...<\/p><\/div>\n

      \"\"

      ...<\/p><\/div>\n

      \"\"

      ...<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Na putu do sela Jerimi\u0107i nailazim na, ne tako davno, po\u017earom poharano podru\u010dje gdje se mo\u017ee \u010duti ti\u0161ina. Nigdje nikog, ni da\u0161ka vjetra, kukaca nema… Kad sam skinuo kacigu samo mi je zujalo u u\u0161ima. U ovim krajevima pusto\u0161 i priroda se rije\u010dima ne mogu opisati.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      U Jerimi\u0107ima stajem pitati jel smijem otvoriti kapiju na koju sam nai\u0161ao, jedna starija gospo\u0111a se zabarikadirala u ku\u0107u kad me vidjela, ali zato se njen kom\u0161ija pokazao kao zanimljiv sugovornik. Stariji gospodih (koji je, BTW, najmla\u0111i mje\u0161tanin tog sela) je 1956. godine slu\u017eio vojsku kod zapadnog kolodvora u Zagrebu i ka\u017ee da bi rado ponovno posjetio Zagreb u kojem od te davne godine nije bio. Nudi mi i smje\u0161taj ako nemam gdje spavati, zahvaljujem se i idem dalje. Cesta kojom idem me vodi prema vidikovcu iznad HE Piva.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Pogled s vidikovca:<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Na vidikovcu ima ure\u0111ena nadstre\u0161nica, stol i 2 klupe. Vidikovac je ba\u0161 tu, jer je na tom dijelu trasa dalekovoda, pa je \u0161uma okr\u010dena, te ne zaklanja pogled prema brani \u010dijom je izgradnjom nastalo Pivsko jezero.
      \nPivsko jezero je na nekim mjestima 200m duboko, a smatra se najve\u0107im nadzemnim rezervarom pitke vode na svijetu. Prilikom potapljanja pivskog kanjona mjesto Plu\u017eine je moralo biti potopljeno i nekoliko ljudi je odbilo se preseliti, pa su potopljeni skupa s svojim ku\u0107ama. S druge strane potapanje Pivskog manastira je bilo nedopustivo, pa je manastir preseljen kamen po kamen na vi\u0161u kotu gdje i danas stoji. Pivsko jezero je postalo grob za mnoge putnike po ovim krajevima, jer ceste koje vode pokraj njega su uske i bez za\u0161titne ograde, a onaj tko jednom upadne u jezero uglavnom tamo i ostane. \u010cuo sam pri\u010du da je nedavno jedan auto s majkom i djetetom sletio u jezero. Dijete se nekim \u010dudom spasilo, ali majku nikad nisu na\u0161li, a u poku\u0161aju tra\u017eenja je poginuo jedan ronioc.<\/p>\n

      Kad sam se dokopao Crne Gore uglavnom vi\u0161e stojim i slikam nego \u0161to se vozim. Ne mogu se dovoljno nadiviti prirodi i selima koja se ovdje nalaze, tako da mi vrijeme iznimno brzo prolazi. Stajem na vidikovcu kod sela Kne\u017eevi\u0107i i gledam visoravan koja izgleda kao zeleno valovito more. Pri\u010dam s gospodinom Vlatkom koji je bio voljan savjetovati me \u0161ta pogledati na Pivskoj planini i Durmitoru.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Nakon razgovora kre\u0107em prema Su\u0161i\u010dkom jezeru i kanjonu Su\u0161ice. Su\u0161ica je uglavnom, kako joj i ime govori, suha. Dok je jezero puno samo kad se topi snjeg. Spavati kod jezera mi ne pada na pamet, pogotovo ne nakon pri\u010da koje sam \u010duo – zbog specifi\u010dne klime koja vlada u kanjonu, dom je to za mnoge zvijeri, pogotovo zmije kojih ima svih vrsta, boja i oblika. Ka\u017eu da nisu rijetki oni koji, nakon \u0161to sami prespavaju dolje, ‘prolupaju’. Kad sam prolazio onuda bilo je relativno hladno i nije bilo sunca pa nisam vidio zmije, ali ka\u017eu kad izi\u0111e sunce da se rado sun\u010daju na cesti.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      S ‘druge’ strane kanjona se lanazi selo Mala Crna Gora iz koje se vidi selo Nedajno s druge strane kanjona. Sela su tako blizu, a opet tako daleko…<\/p>\n

      Odlu\u010dujem prespavati u glavnom turisti\u010dkom mjestu na Durmitoru – \u017dabljaku, gdje nalazim smje\u0161taj za 10\u20ac.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Ponovno sam spavao kao beba, valjda zbog hladnog tu\u0161a koji me strese svaku ve\u010der \ud83d\ude42
      \nDanas mislim pro\u0107i glavnom cestom preko Durmitora, pa onda lagano ku\u0107i. Jedino ujutro ostavljam stvari kod gazde gdje sam spavao i idem do Crnog jezera, gdje sre\u0107em i upoznajem Sa\u0161u i Vesnu s BJBikers foruma koji se upravo vra\u0107aju iz Albanije, pa su odlu\u010dili posjetiti i ovaj kraj. Motorima je zabranjen pristup do Crnog jezera, a meni se ne pje\u0161a\u010di, em sam ljen, em je sunce rano ujutro odlu\u010dili pokazati tko je ja\u010di. Okre\u0107em se i idem do vidikovaca s kojih se mo\u017ee baciti lijep pogled na kanjon Tare.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Ovaj dio nije ba\u0161 dobro ozna\u010den turisti\u010dkim i planinarskim znakovima, pa dosta lutam, no ne \u017ealim ni vremena ni goriva, jerbo je ovo jako lijep kraj. Na nekim dijelovima zapravo ni nema ceste, ali ja forsiram i\u0107i naprijed, jer se nadam da \u0107u eventualno na\u0107i vidikovce koje tra\u017eim. Na kraju uspjevam prona\u0107i jedan vidikovac (od njih 3) i to nakon sat i pol lutanja i prolaska broz blatnu lokvu gdje je zapela Lada Niva \ud83d\ude42<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Sjedim na rubu kanjona i poku\u0161avam savladati svoj strah od visina. Osje\u0107am nekakvo strahopo\u0161tovanje prema ovom mjestu s kojeg puca pogled na preko 1000m dubok kanjon Tare, najdublji kanjon Europe, drugi u cijelom Svijetu. Jedino je Grand Canyon rijeke Colorado u Americi dublji od ovoga.
      \nSam kanjon je mogu\u0107e obi\u0107i jedino u \u010damcu\/splavi, jer ceste jednostavno nema. \u010cini mi se da postoji splavaranje cijelim kanjonom koje traje 3 dana i ko\u0161ta oko 150\u20ac. To je ne\u0161to \u0161to bih volio obi\u0107i do kraja \u017eivota.<\/p>\n

      Bacam jednog hrvatskog slavuja u kanjon, pa neka se alijeni za 1000 godina pitaju \u0161ta radi hrvatski slavuj u kanjonu Tare \ud83d\ude42<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Od kad sam u\u0161ao u CG stalno vidim uz put ovakve stupove i razne hrpe kamena obojane u bijelo. Prvo sam mislio da su to neki putokazi, planinarske makracije ili ne\u0161to sli\u010dno (pa sam se dosta gubio prate\u0107i te “znakove”), no ispostavilo se da su to oznake kako bi se lak\u0161e iz zraka raspoznalo \u0161ta je dr\u017eavno, a \u0161ta privatno vlasni\u0161tvo.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Pitao sam gazdu ovo stroja ho\u0107e djorku ‘klju\u010d za klju\u010d’, na \u0161to me on upitao “Jesi lud?”. Nisam znao \u0161ta da mu odgovorim.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Kupim svoje stvari i kre\u0107em prema cesti koja povezuje \u017dabljak i Trsu, a vodi preko Sedla na 1907mnv. Cesta je to, mo\u017eda i najlijep\u0161a kojom sam se ikad vozio i vjerujem da \u0107e se mnogi samnom slo\u017eiti. Do prije 4 godine ovdje je bio makadam, no sad cijelim putem gazim po dobrom asvaltu. Mislim da je bila lo\u0161a odluka to savaltirati, jer sad ljudi misle da se tu mo\u017ee brzo voziti, no 2 auta se ne mogu mimoi\u0107i na toj cesti, a skoro svaki zavoj je nepregledan. Vozim oprezno koliko je to mogu\u0107e, no pogled mi cijelo vrijeme luta s puta na planine koje me okru\u017euju.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Dobri do<\/p><\/div>\n

      Koju god mjeru koristili, ovo je strmo, a bajo ovdje skup s pastirskim psom \u010duva ovce.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \u010cisto sumnjam da se ovaj ovdje namjerno zaparkirao<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Ova cesta zavr\u0161ava u selu Trsa, no ja prije Trse skre\u0107em prema Bori\u010dju do kojeg vodi strm, krupnim kamenom nasut makadam. I odlu\u010dujem da \u0107u se ovim makadamom provesti i u drugom smijeru, jerbo \u0107e to biti lud provod.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Stajem pitati za smijer, jer \u017eelim oti\u0107i do sela Borkovi\u0107i odakle bi se trebalo mo\u0107i do malog mosta preko Pivskog jezera. Jedan \u010dovjek mi crta kartu na papir (dodu\u0161e, \u0161alje me u krivom smjeru, no nema veze).<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Mislim da se i na slikama vidi koliko se brzo smjenjuju razdoblja kad te pr\u017ei sunce, pa onda za 5 minuta izgleda kao da \u0107e padati ki\u0161a, pa vjetar odnese oblake negdje dalje. \u0160to se toga ti\u010de sam imao dosta sre\u0107e, iako sam par puta obla\u010dio ki\u0161njak niti jednom nisam pokisnuo. Uvijek je ki\u0161a padala negdje drugdje.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Pogled na Pivsko jezero<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Nakon \u0161to sam uslikao gornju sliku do\u010dekao me ovaj pogled:<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Strmina je bila prevelika i motor se strmopizdio. Trebalo mi je skoro 45 minuta da ispravim \u0161titnike ruku, kofer, odmah sam malo nato\u010dio ulja… naravno ovaj put sam stavio ru\u010dnu ko\u010dnicu pod oba to\u010dka \ud83d\ude42<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Spu\u0161tam se iznimno zavojitom cestom do malog pivskog mosta<\/p>\n<\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      a nakon mosta opet ide uspod na drugu stranu kanjona s koje strane se nalaze Plu\u017eine. Ispred Plu\u017eina se nalazi dosta duga\u010dak neosvjetljen tunel. Izgubio sam par godina \u017eivota nakon \u0161to sam sa sun\u010danim vizirom uletio tu mra\u010dnu pe\u0107inu, a ne tunel.<\/p>\n

      U Plu\u017einama se malo odmaram i prelazim i veliki most preko Pivskog jezera, pa umijesto da nastavim prema Trsi skre\u0107em opet prema Bori\u010dju. S te ceste puca mo\u017eda i najlijep\u0161i pogled na Pivsko jezero.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      Iz Bori\u010dja ponovno idem onim kamenitim strmim makadamom ovaj put uzbrdo i vidim da prema tom dijelu ide i neki Slovak s Renault Cliom. Trubim mu da se makne i pitam se jel zna ovaj kud on ide!?! Ja sam se popeo za 10-tak minuta, i onda sam na vrhu ru\u010dao, odmorio se, popri\u010dao s nekim Slovencima, pregledao kartu, opet se odmorio i eto junaka dana<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      On je pogledao kartu i vidio da mu je tim putem bli\u017ee od \u017dabljaka, a zavr\u0161io je tako da ga je traktor \u0161lepao i pomogao mu da se popne \ud83d\ude42 This ain’t the road for cars. Istina.<\/p>\n

      Jo\u0161 malo lunjam cestama oko Trse gdje sam dogovorio smje\u0161tan za 5\u20ac. Ovo je stvarno bagatela. Spava e u bungalovima s novom i opranom posteljinom, mo\u017ee se otu\u0161irati. Ima i klope po prihvatljivim cijenama.<\/p>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Po\u0161tanski ured u Trsi<\/p>\n<\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n

      \"\"

      Pokret<\/p><\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Godi\u0161nji mi je po\u010deo iznenada, bez da sam smislio kud bi i kad bi i\u0161ao. Pregovaram s Boljom Polovicom kud bi i dogovorimo se za jedan kra\u0107i izlet u Istru i malo Slovenije, no to smo morali otkazati na sam dan kad smo mislili krenuti. I tako prolazi moj godi\u0161nji, a ja gledam u motor […]<\/p>\n

      Continue reading<\/a><\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-28","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-djirevi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/28","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=28"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/28\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=28"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=28"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/lazic.info\/josip\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=28"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}