Potaknuti nemilim događajem koji se odvio tjedan dana ranije (za detaljnjije informacije klik ovdje – moto shop u Pecsu nije radio) opet smo završili na jednodnevnom šalabazu po Mađarskoj… Utvrđeno je da smo zbog nabavke djelova prošli oko 1150km 😯
Debeli puca po šavu jer samoživi gospon Katalog leži doma pred TiVijem umjesto da šverca Babettine dijelove.
Pokret…
Meeting point je centar Nove Gradiške, kod sata u 7 ujutro. Debeli se podsjeća kako je to sjediti na biciklu nagnutom na oglasnoj ploči i ključa ga svojim superturbo Magnumlockom dužine 80 cm. Nek se nađe, od viška glava ne boli 🙂
Kratkotrajno stajanje u Požegi radi protezanja guznih mišića i grijanja ruku, brzi nastavak put do…
… Našica. U zadnje vrijeme smo često tamo i stalno promatramo usput nekakvu crkvicu koja se vidi na prilasku od Požege, ispred nje je nasip šljunka. Kad smo se približili, ispostavilo se da je pred njom željeznička pruga. Ovaj put smo stali i pogledali o čemu se radi. Jedan grob stoji izdvojen, grob Dore Pejačević, duha koji ordinira u dvorcu u centru grada. Oduševljeni prizorom ostajemo malo razgledati i pitamo se zašto se ova crkva ne uredi kao i dvorac u centru grada.
Nakon opskrbe u miholjačkoj Billi, visimo u parkiću pred i oko njihove općine. Slikam sve što je zanimljivo i saznajem da je Mailath dvorac građen u engleskom stilu, u vrijeme austro-ugarske monarhije. Zbilja lijepo izgleda, pogotovo ex-staklenik straga, koji sada služi kao check-point balavcima koji se petkom navečer ubijaju colom i Ribarom. Šteta 🙁 Sve je puno nekih prosječnom oku neupadljivih zanimljivosti, kao što su metalne životinjske glave postavljene gdjegod su se mogle postaviti, tipa na oluku. Odlično. Kudos, Tudor 😀
Da se negdje u Austriji općina, katastar i slične državne službe nalaze u tako lijepom dvorcu to bi sigurno znao cijeli svijet, šteta što se ne znamo malo bolje promovirati. Iako smo preko nekoliko puta bili u Miholjcu, tek smo sad primjetili taj dvorac, jer je dobro sakriven iza velikog parka.
U Miholjcu mijenjamo kune u forinte. Za 400kn se dobije 13400 forinti.
Eto nas u Pecsu. Osim što je radno vrijeme ovog famoznog shopa utvrđeno i stavljeno online za sve putnike-dobro-namjernike, zanimljivost je ta da nema dide Kataloga (koj nam je ostao u lijepom sjećanju prošle godine). Ovaj put nas je uslužio čovjek sa poznavanjem premilog hrvatskog, naravno, u limitiranim dozama. Debeli kaže, “Jab’ platine. Dvoje.” a čovjek zine u čudu sa izrazom lica WTF-is-dvoje??? Debeli skonta gramatičku egzhibiciju kojom je zbunio mađara i pokaže dva prsta desne ruke govoreći “Dva.” Ah taj hrvatski :). U shopu je Debeli ostavio oko 300 kuna na las picabocas ali tvrdi kategorički da je sve to kod nas nenabavljivo. Rariteti tipa sajle i Isolator svjećice, lanac… rariteti my ass 😛
Ono što me posebno oduševilo tamo je masa auta starih socijalističkih auta. U RH Trabanta nisam vidjela… ne sjećam se otkad, o Moskvičima, starim Škodama da ne pričamo. Ono najluđe je da ljudi čak i nabrijavaju stare škode, Debelog se posebno dojmio nabrijani Moskvič, ono spušten, široke gume, zatamnjena stakla, spojleri… Putem uvijek vidimo IFA kamione, FAP-ove i sl., u kojima je kod nas valjda i ciganima ispod časti voziti bakar i ribu sa okolo-našičkih ribnjaka. Mađarska je zanimljiva i po tome što nije rijetkost sresti konjske zaprege, natovarene putnike na MZ-ovima i Jawama i slične, kod nas davno izumrle, stvari.
Budući da je plan bio otići u Kopački rit i slikati neka od 48 vrsta vretenaca, odlučili smo se ići preko Mohača. Grad jako lijepo izgleda i vrlo je čist. Posebnost koja je mene ubola u oko je džamija u centru grada i znak za nekoliko crkvi – bjelorusku, srpsku pravoslavnu i protestantsku. Očito multietnički i multireligijski gradić. U Mohaču tankamo na Shell benzinskoj što Debelom hrani ego, ono, MZ na Shell benzinskoj na kojoj uslužuje čovjek u košulji i kravati. Debeli mu u ruku stavlja hrpu mađarskih novaca i rukama i nogama objašnjava da natoči za sve novce koje mu je dao.
Zanimljivost koju nisam znala – granica ovdje nije Drava (logično, Kopika!) već kopnena vulgaris. Na putu do Kopačkog smo stali Belom Manastiru, javiti se mojoj legici koja je prije par mjeseci preselila tamo radi posla. Kako se dugo nismo svi vidjeli, previše smo se razlajali i gostili i ujedno radi lošeg vremena odustali od puta u Kopački.
Debeli je odlučio iskoristiti period kad žene žlabraju i isprobati neke zvizdarije koje je pokupovao u moto shopu u Pecsu.
Putem smo također stali u Osijeku da se javim još jednoj legici. Nakon kratke primopredaje finnish kape, krenuli smo kući rutom Đakovo, Sl. Brod, Gradiška. Ovaj dan je odvaljeno 450km, što je naš (i eMZin) rekord u jednom danu. Debeli nešto priča o Iron Butt Race na MZ-u i 1000km u jednom danu, ali ima vremena…
I šta smo na kraju kupili?
Piše: Josip aka Debeli
Kupismo 3 svjećice Isolator ZM14-260 (400ft/kom), vodonepropusna lula za svjećicu (400ft), sajla za kvačilo (470ft), platine (550ft), disk pločice (800ft), ulje SAE80W90 1L (1000ft), lanac (2500ft), 16″ unutarnja guma (1050ft). To bi otprilike bilo to. Da biste cifre preračunali u kune samo ih podijelite sa 33.5.