Piše: BoljaPolovica^TM

Povodom punjenja okrugle cifre (četvrt stoljeća) ženskog dijela togs.biz scream teama i iskorištavanja par dana slobodnih od obaveza, osim slavljenja rođendana Debeli ide do Mađarske pokupovati neke djelove za eMZu, na Hreliću planira kupiti nekog alata i tako to. Napravili smo krug opsega 700km, hmmm… to bi značilo da je fi tog kruga cca 200 kilometara, not bad 🙂

Odlučili smo ovako formirati putanju…

… krenuti iz Nove Gradiške i kod Novske skrenuti za Jasenovac… (dan 1)

Tako je i bilo. Budući da oboje nismo nikad bili u Jasenovcu, ovo je bila super prilika da stanemo i bacimo pogled na spomenik. Došli smo do velebnog zdanja i totalno se oduševili čistoćom – održavanjem travnjaka, bare i cjelokupnog prostora. Malo manje se oduševili vijencima sa posvetama na ćirilici. Bio je krasan sunčan dan pa su mnoga vretenca letjela i željela pozirati. Čak se i jedan somić odvažio i izašao ispod lopoča.

Infantilni koliko jesmo, popeli smo se u “Ćiru” u kojem su prije 50 godina voženi logoraši i slikali se.

… a ni tenk na putu nije mogao proći bez da se u njega zavučemo. Malo klaustrofobično ali nema veze. Ionako me oduševljava kao prijevozno sredstvo.

… pa savskom “magistralom” do Siska.

Sela (i kuće od drveta) su krasna na ovom putu i s razlogom pod državnom zaštitom. Stali smo nakratko u Čigoću, europskom selu roda da poslikamo kuće šarenih krovova i pokoju pticu.

Cestu okružuju guste šume a dio puta je živa kaldrma. Da nisu prolazili auti, mislili bi da smo na krivom putu, od svakog većeg mjesta udaljeni bar 50 km. Jednom rječju, bogu iza tregera. Idealno 😀

Oduševili smo se kravama u Savi – kao da su na Gangesu 🙂

Vozeći se prema Sisku, uspjela sam uhvatiti koju fotografiju uz cestu.

Stali smo u centru i malo prošetali uz Kupu (muchas gracias na korekciji, Hrvoje V.). Jako lijepo uređen grad, baš mi se svidio. Pogotovo senzori za očitavanje količine kemijskih spojeva u zraku 😀

Onda zaletjeti do ZG… (dan 2)

Prespavali smo kod familije u Velikoj Gorici i rano ujutro krenuli na Hrelić. Nisam baš puno slikala (jednom prilikom prije par godina sam (dobronamjerno) slikala ljude, no ispostavilo se da im objektiv i nije baš drag strani predmet u nosu :D). Zato u ovom dijelu postoje samo slike “time out – it’s feeding time”.

Poslijepodne smo došli u ZG i sjeli na ručak u Pizza cutu. Glad zamućuje pogled, no ništa što ne spašava KLOPA!

Potom smo se preselili kralju Tomislavu iza stražnjice radi dogovora o nalaženju i primopredajama. Upoznali smo jedan par na ER-6-ci (Aaaa,.. ER! Ja sam mislila R6!) koji pokušava pazariti moto-jaknu. Pomislila sam da bi jakna mogla biti moj broj – no ispostavilo se da ju cura prodaje jer je njoj malena a visoka je manje od 170… Poslijepodnevna siesta u hladu.

… pa do Bjelovara…

Prvo smo završili u nekoj vukojebini hard-core na putu do tamo. Uspjeli se ispetljati iz nekih konfuznih uličica i doći do BJ. Putem gledamo krosere u transportu – očito je ovdje bio neki happening. Upućeni spominju enduro utrku. Došli do privremenih udomitelja, obitelji Oulovsky. Svi su moto- (ili makar auto-) vudreni, a glava obitelji je ponosni vlasnik nekoliko MZ-a. Posebnu pažnju privlači ETZ 250 koji je prešao jedva 1500 kilometara u skoro 20 godina postojanja. Obitelj Oulovsky nas ugosti kao careve, unatoč ogromnom renoviranju kuće.

… kod Virovitice prijeći granicu sa Mađarskom do Barcsa, pa sjeći Mađu do Pecsa… (dan 3)

Probudili se relativno rano, doručkovali i krenuli prema Durđevcu (tu pričvršćujemo auspuh koji se klima zadnja 2 dana). U zraku je bila vrlo visoka vlažnost (šugavo vrijeme pred kišu i na momente kiša) pa nema smisla slikati u vožnji. Stali smo na nekoj ergeli u Mađarskoj i nažicali slikanje konja.

U Pecsu se Debeli prvo skoro rasplakao – vlasnik moto-shopa je uzeo godišnji!

No nema rana koje šoping ne liječi – Debeli se počastio torbom

a ni ja nisam lošije prošla. Jedino što moja torba uz njegovu nije mogla doći do izražaja a kamoli do fotografiranja pa ne postoji zapis o njenom postojanju :D. Krenuli smo u RH.

… pa se spustiti kući preko Našica poznatim putem.

Malo smo đirali gradom pa otišli u Sportivo na čaj. Zaletjeli u Levi’s u kojem je bio neki totalni blowout no kako nas prati glas oni koji kasno na Kosovo stižu, i ovaj put smo izmakli dobroj kupovini. Nevermind, sjeli na bajk i otprdili kući.

Debeli’s addition:

Sveukupno smo prešli nekih 700km, 3. dan je stalno visila kiša u zraku, ali makar nije bilo vruće. MZ je izdržao, nisam ni sumnjao, a od kvarova je jedino ispao šaraf koji drži auspuh, pa smo u Đurđevcu kupili drugi šaraf, zategli i samo gas dalje.